Bore Lee: U kandžama velegrada
Religiozna ljubavna kung fu drama ili kako je amater iz Sinja uz pomoć nekolicine entuzijasta iz Zagreba uzdrmao hrvatski filmski tron, oduševio gledatelje i dobio distributera.
Sedmim filmom sinjskog kung-fu majstora želja hrvatske filmske publike za neinstitucionaliziranim filmom ili običnom nepretencioznom zafrkancijom kulminirala je do te mjere da se poster Bore Leeja može dobiti kao prilog u jednom prilično popularnom domaćem mjesečniku, a sam Bore, nezaposleni tekstilni tehničar, socijalni slučaj s blagim problemima u percipiranju stvarnosti ili u puno idiličnijoj verziji 'najjači čovjek Sinjske krajine', kako god vam se više sviđa, dogurao je do toga da potpisuje prodane primjerke svog friško odštampanog DVD-a (izdanje Continental Filma) u Kaptol Centru.
'Bore Lee: U kandžama velegrada' snimljen je u Zagrebu gdje je dio zagrebačkih alternativnih kulturnih krugova predvođenih kazališnim redateljem Mariom Kovačem i urednikom filmskog programa 'Močvare' Ivanom Ramljakom, pozvao Boru na suradnju. U filmu se pojavljuje 40-ak glumaca, uglavnom amatera, a samo snimanje je trajalo puna dva dana. Naslov filma parafrazira prvi Borin film, ostvarenje iz 1993. 'U kandžama orla'. Ovo je inače prvi Borin film snimljen izvan Sinja, kao i u prvi u kojem, uz to što je glavni glumac i koreograf svih borbi, nije i scenarist i redatelj.
U filmu koji ekipa opisuje kao religioznu kung-fu ljubavnu dramu, majstor borilačkih vještina Bore Lee dolazi iz Sinja u Zagreb s namjerom da nauči drevnu vještinu yoge, kako bi se bolje opuštao i pripremao za teške borbe. U metropoli će se Bora zaljubiti, i to u svoju učiteljicu yoge i sukobiti se (naravno) s 'najjačom bandom u Zagrebu' koju predvodi Zli Kovach (Mario Kovač). Radnja uključuje neke moralne dvojbe glavnog junaka (anđela i vraga glume Malnarovi Cezar i Orfej), idilične kadrove zaljubljenosti, psihodelične snove, obilje borbi i korištenja borilačkih vještina, kao i opskurne likove kao što su Mudri Pauk, Sodoma i Gomora ili Djevice Pakla.
Popularnost filma tolika je da su se neki ozbiljni redatelji hrvatskih filmova koje nitko ne želi gledati, čak prilično licemjerno pobunili da je ovim projektom narušen dignitet hrvatskog filma jer se oni godinama već bore da domaći film dobije više državnih sredstava (a ekipa 'U kanđama velegrada' to radi s buđetom od tristotinjak kuna - cijena Borine autobusne karte Sinj-Zagreb-Sinj i par DV vrpci - i uvjerava nas da se i tako može napraviti dobar film). 'Bore Lee: U kandžama velegrada' dosad je vidjelo, uz salve smjeha i aplauze oduševljenja, preko 3000 ljudi s plaćenim ulaznicama (za hrvatske prilike mnogo, a sve to bez ikakve redovne distribucije).
Na kraju, ako zanemarimo moralne dileme tj. pretjeranu želju za uspostavljanjem čvrstih granica između ismijavanja pojedinca i pomaganja pri njegovoj samoaktualizaciji (Bore mašta o ovome, po vlastitim riječima, od 'najranijeg djetinjstva'), može se sigurno reći da je 'U kandžama velegrada' zabavan i neopterećen komad smijeha kakav prilično nezabavnoj i opterećenoj novohrvatskoj kinematografiji dugo nedostaje.
A onda Bore još doda: 'Navikao sam na ovakvu popularnost. Nadam se da su se svi dobro zabavljali jer mi je jedina namjera razveseliti ljude.' Dovoljno da svako daljne naklapanje učini debelo suvišnim.
U novom kvizu na filmski.netu imate šansu testirati svoje znanje o Bore Leeju i njegovom novom uratku i uz malo sreće osvojiti jedan od dva dvd-a 'Bore Lee: U kandžama velegrada'.
Nema komentara.