Japanska akademija izabrala najbolje

Dvadeset i osma dodjela nagrada za najbolja filmska ostvarenja izdešavala se u dalekoj Zemlji izlazećeg sunca. Sve je započelo 1977. godine no nešto zainteresiraniji pogledi u onom smjeru posljednjih se godina sa zapada sve više upućuju. Ništa čudno, zanimljivi su nam i nekako uvijek originalni. Ili barem svježi.

Krenimo redom. Najboljim prošlogodišnjim japanskim filmom proglašen je 'Half A Confession' Kiyoshi Sasabea. Riječ je o drami čija radnja je smještena u odaje jedne od tamošnjih palači pravde, a bavi se čovjekom koji priznaje ubojstvo vlastite supruge. Utemeljen je na bestselling knjizi Hideo Yokoyame, a šture vijesti nam govore kako je to bio jedan od gledanijih filmova prošle godine. Kritika je ostala podijeljena no publika, a sada evo znamo i akademija, nisu imali dvojbi. Kako to već obično biva, jedno vuče drugo, pa je i Akira Terao za rolu neobičnog ubojice nagrađen u kategoriji najbolje muške uloge. Glumcu je to druga nagrada, prvu je kolekcionirao za 'The Rain Lifts' 2001. godine.

Film koji po važnosti svojih nagrada slijedi, ako ne i prelazi, gorespomenuti 'Half a Cofession', jest još jedna drama. 'Blood And Bones' (naslovna fotka: on ljut, ona uplašena) prate sadističkog Korejca, okorjelog patrijahalca koji na krilima svoje snažne ambicioznosti postaje uspješan poslovnjak u poslijeratnom Japanu. Film je osigurao nagradu Kyoki Suzuki za najbolje ostvarenje među glumicama, tu je i nagrada za najbolju režiju Yoichi Saija, a na kraju liste priznanja 'Blood And Bonesa' stoji nagrada Joeu Odagiriju za najuspjeliju sporednu ulogu među dječacima. Zanimljivo je kako se glavni glumac, proslavljeni Takeshi Kitano (evo konačno i nekog poznatog imena!) kojeg smo zadnji put gledali u 'Zatoichi samuraju', loše proveo – nije bio zaslužio niti običnu nominaciju.

Zaključak smo sačuvali za sedamnaestogodišnju Masami Nagasawu koja je nagrađena za najbolju žensku sporednu ulogu u filmu 'Crying Out Love In the Centre of the World', a ne ističemo ga zbog kobasice od imena već zbog činjenice da je ovo njena već šesta nagrada za izvedbu u filmu redatelja Isao Yukisade. Još jedna ekranizacija dobro prodavanog romana, a za razliku od prijašnjih naslova, ovo je drama. Heh. No dobro, postoji razlika: radi se o romantičnoj inačici tog očigledno Japancima vrlo dragog žanra.

Za godinu dana na istom mjestu u približno isto vrijeme. Svima koji se ne mogu strpiti, evo linka za neke prošle pobjednike. ;)