Dvanaest žigosanih the Tarantino way

Još tamo početkom 2003. godine prve su vijesti izvještavale o filmu 'Inglorious Bastards'. Tada su kolala pitanja tipa 'Hoće li to biti njegov peti film?', no u međuvremenu su se izdešavali 'Kill Billovi', a ratna storija stalno nekako čami u zapećku. Najkraći opis tog potencijalnog filma jest Tarantinova verzija 'Dvanaest žigosanih' (to smo vam već rekli zar ne!).

Posrnuli američki vojnici biti će pod svjetlima reflektora, ali naravno da njihove izgubljene ovce nisu poput svih ostalih svjetskih izgubljenih vojnih ovaca. Američki se otpadnici oproste u velikom stilu: prije posljednjeg udaha (ili konačnog iskupljenja) redovno razvale nekoliko divizija ljutih protivnika. Drugi je svjetski rat u pitanju pa će ovaj put svoju porciju, po tko zna koji put, dobiti Nijemci.

Što nas dakle tjera da ponavljamo vijesti o Tarantinu i njegovim ratnim pustolovinama? Vijest o tome da se već otprije objavljenom castu, kojeg čine Michael Madsen i Bo Svenson, pridružuju Sylvester Sly Stallone i Bruce Willis. Tarantinu se nešto pomiješalo? Ma ne; to mu je zaštitni znak: pokupiti iz starog željeza neko poluzaboravljeno, prašinom prekriveno ili konstantnim lošim kritikama ukaljano ime i onda ga relansirati u orbitu. Stallone, a bogme i Willis uopće se ne bi pretjerano bunili kad bi im autogram stajao na nekom novom blockbusteru.

Vickasti kakvi jesmo malo šlaga ostavljamo za kraj: Adam Sandler. O da, i on je sastavni dio glumačke križaljke. Recept bi trebao izgledati ovako: 1 psycho (Madsen); 1 stari, dobroćudni s problematičnim odnosom prema autoritetima (Stallone); 1 stari, zajebani s problematičnim odnosima prema svima (Willis) i jedan mladi blesavi (Sandler). A Bo Svenson? Taj ima neki izraz straight tipa; on će im valjda biti zapovjednik ili tako nešto.