U Veneciji pobijedili abortus i eutanazija

Priča o 'Veri Drake' Mike Leigha dešava se u pedesetim godinama prošlog stoljeća u Engleskoj i govori o majci iz srednjeg radničkog staleža koja je izvodila ilegalne abortuse, no ne zbog novca, već zbog brige za mlade djevojke i žene u nevolji koje nemaju dovoljno novca da to učine legalno. U mnogobrojnim previđanjima o ovogodišnjem pobjedniku među dvadesetidva kandidata na vrhu je usana svima bila 'Vera Drake'. I, dakle nimalo neočekivano, pobijedila.

Puno se pričalo o ovogodišnjoj 'canneskoj nepravdi' prema Leighu i njegovom najnovijem filmu kada nije ušao u službenu konkurenciju, pretpostavljamo da su je susjedi Talijani Zlatnim lavom ispravili. Ili kako je sam redatelj kazao: 'Zahvalio bih Cannesu što nije prihvatio ovaj film pa sam mogao doći u Veneciju'. Glavna glumica, cijenjena britanska kazališna i filmska glumica, Imelda Staunton, za svoju je interpretaciju nagrađena nagradom za najbolju glumicu (Coppa Volpi).

Drugi favorit festivalskih kuloara bila je istinita priča o Španjolcu tetraplegičaru koji želi pravo na dostojanstvenu smrt. Pitanjem eutanazije pozabavio se redatelj Alejandro Amenabar u filmu 'Mar Adentro' ('Out to Sea'), a Javier Bardem portretiao je paraliziranog Ramona Sampedra, aktivistu koji je svojim zaraznim smislom za humor pridobio mnoštvo sljedbenika. Nagrada za najboljeg glumca festivala otišla je u njegove ruke, a po reakcijama kritičara i gledatelja rekli bismo i očekivano. Sampedro je umro 1998. godine nakon što je završio knjigu 'Pisma iz pakla'. 2000. godine Bardem je prvi put dobio ovu istu nagradu i to za portret pjesnika Reinalda Arenasa u Schnabelovom 'Prije noći'. 
 
Koreanac Kim Ki Duk dobio je nagradu za najboljeg redatelja za vještinu koju je pokazao na filmu '3-iron', priči o ljubavi i usamljenosti. Nagradu za najboljeg mladog glumca ili glumicu podijelila su dva glumca iz talijanskog filma 'Lavorare con Lentezza' ('Working slowly') no čini se da to neće pružiti Talijanima nikavu zadovoljštinu. Naime, nacija smatra da je na ovogodišnjoj smotri nepravedno zanemaren film Giannia Amelia 'Le Chiave di Casa' (The House Keys). U subotnjem, dnevnom, izdanju dnevnika La Repubblica gotovo su proglasili pobjednikom i direktoru Marcu Mulleru prijetili da će izgubiti svoju poziciju direktora festivala ako ne bude tako.

Nagrade za životno djelo dobili su portugalski redatelj Manoelo de Riveira i američki producent i redatelj Stanley Donen.

U žiriju koji je donio gorenavedene preferencije sjedili su Dame Helen Mirren, Spike Lee, britanski redatelj John Boorman, talijanski Mimmo Calopresti i drugi, a među njima najmlađa je bila Scarlett Johansson. Ovogodišnje izdanje 'najstarijeg filmskog festivala na svijetu' podiglo je dosta prašine, što zbog prevlasti američkih filmova, doduše van konkurencije, ne unutar nje, strke i problema koje su izazvali holivuđani svojim dolaskom, a koje Venecija organizacijski nije mogla podnijeti, no to je novoimenovanom direktoru Marcu Mulleru od samog početka bio zadatak – popularizirati festival i izdići se iznad europskih konkurenata.

To mu je i uspjelo. Zanemarimo činjenicu da je ovogodišnji Cannes bio ispod očekivanja i skoncentrirajmo se na izjave posjetitelja, što filmaša, kritičara ili gledatelja i zaključimo da je ove godine na Mostri bilo pregršt dobrih filmova, a za novinare željne senzacija pregršt safta za trača gladne čitatelje.