Baš svi protiv Busha

Dan nakon konferencije za tisak Georgea Busha, na kojoj je branio politiku u Iraku, arhitekt James Polshek se popeo na podij muzeja Brooklyn kako bi progovorio o izazovima obnavljanja stakleno-čeličnog ulaza u zgradu muzeja. 'Gradnja je poput malog rata. Jednom kad krenete, ne smijete odustati. No, u ovom slučaju, mi smo uspjeli.', rekao je uz smiješak, a okupljeni su ga popratili aplauzom.

Kritike politike Busheve administracije počele su dolaziti iz neuobičajenih izvora. Dosad su vlast najčešće kritizirali glazbenici, književnici i 'stand-up' komičari, no sada su im se pridružili i ljudi iz svijeta filma, kazališta, televizije pa čak i arhitekture! S druge strane, mnogi prema vladi prijateljski nastrojeni holivudski producenti su požurili snimiti filmove poput 'Alama', koji se trenutno prikazuje u SAD-u.

Pisci i drugi koji sada kritiziraju Bijelu kuću zasigurno to čine i zbog autocenzure, koja je trajala od terorističkog napada na New York i Washington. Autocenzura je bila rezultat straha da ih se ne doživi kao nelojalne, no sada su odlučni u kritiziranju Busha koji je zemlju uveo u rat u Iraku.

Godina je oštro počela na Sundance Film Festivalu filmom 'The Hunting of the President', dokumentarcu snimljenom po bestseleru Joea Conadona i Genea Lyonsa. U knjizi i filmu je razotkrivena financijski moćna desničarska mašinerija: od tužbe Paule Jones do istrage Whitewater, što je tadašnjem predsjedniku Billu Clintonu odvlačilo pažnju od državnih problema. Film je snimio televizijski producent i Clintonov prijatelj Harry Thomason, a u američka kina će 11. lipnja. 'Mislim da je najvažnije da ljudi vide trivijalnost opsesija desničara tijekom ovih godina, kako bi shvatili situaciju u kojoj smo se danas našli. To im baš i ne služi na čast.', izjavio je Conason.

Na Sundanceu je prikazan i dokumentarac o Al Jazeeri 'Control Room', o kojem smo već pisali. Nakon filma shvatite da katarska satelitska postaja nije sredstvo propagande muslimanskih ekstremista, kao što su tvrdili neki pojedinci iz Busheve administracije. I ovaj će film uskoro u američka kina.

Također, posjetitelji SFF-a su mogli čuti i govor Johna Saylesa, u čijem posljednjem filmu mnogi likovi jako sliče članovima trenutne administracije. Tako recimo Chris Cooper glumi sina senatora iz Colorada koji ima problema s izgovorom, a upleten je u ubojstvo za vrijeme kampanje za guvernera.

Tradicionalna mudrost među konzervativcima ionako smatra Hollywood ljevičarskim gradom koji kvari razmišljanje Amerikanaca svojim sredstvima i moći uvjeravanja. No, posljednji filmovi usmjereni protiv administracije niti su potpomognuti holivudskim novcem niti distribucijskom mašinerijom.

Sayles je napisao 'Silver City' samo za dva tjedna, jer je shvatio da je najbolje izdati film u vrijeme predizborne kampanje. Nije imao vremena kalkulirati da li će neki od studija odlučiti snimiti film s budžetom od 5 milijuna dolara. Sam je skrpao novac i snimio film u šest tjedana. Nakon završetka montaže i ovaj bi film trebao naći svoje mjesto u predizbornoj kampanji.

No, nije sve zanimljivo bilo na Sundanceu. Na Rotterdam Film Festivalu u programu se našla kategorija 'Homefront USA', u kojoj su obuhvaćeni animirani filmovi i dokumentarci o 'nervoznoj Americi'. Također, na teksaškom 'Southwest Film Festivalu', prikazan je dokumentarac 'Bush's Brain', zasnovan na knjizi novinara Jima Moorea i Waynea Slatera, koj govori o Bushovom strategu Karlu Roveu. Film počinje scenom u kojoj Bush izlazi iz svog aviona, praćen pompoznim 'pozdravima vođi'. No, ubrzo se na ekranu pojavljuje tekst: 'Kako se ovo dogodilo?'.

Redatelj George Butler trenutačno radi dokumentarac o demokratskom kandidatu za predsjednika Johnu Kerryju, koji bi trebao u kina najesen. Oni koji su vidjeli isječke govore da će film prikazati Kerryja u pozitivnom svjetlu, ali da se ne radi o reklami zapakiranoj u film. Također, ne smijemo zaboraviti ni 'Fahrenheit 911' Michaela Moorea, o kojemu smo već pisali. U filmu se razrađuje povezanost Busha i bin Ladenove obitelji, a premijeru će najvjerojatnije doživjeti u Cannesu.

Ipak, jasno je da kina neće biti prepravljena filmovima u kojima Cameron Diaz i Tom Cruise izmjenjuju poljupce i na krevetu šapću o greškama vanjske politike, niti će se Tobey Maguire u nastavku 'Spidermana' boriti sa zlim Donaldom Rumsfeldom. No, čak se i na Broadwayu spremaju neke neuobičajene stvari.

Planirana izvedba 'Ubojica' ('Assassins'), mjuzikla Stephena Sondheima, u kojoj se istražuje povijest predsjedničkih ubojstava kroz povijest, otkazana je samo dva dana nakon terorističkih napada, jer su se producenti bojali lošeg prizvuka u tadašnjoj situaciji. No, slijedećeg će tjedna ipak doživjeti svoju premijeru.

U drugom njujorškom kazalištu igra proširena verzija provokativne predstave Tima Robbinsa 'Embedded', komedije o novinarima i političarima u ratu. A u Londonu je uprizoren satirični mjuzikl o Bushu i Tonyju Blariu pod naslovom 'Follow My Leader', s podnaslovom 'Making Song and Dance About the War on Terror'.

Slična je situacija i na američkoj televiziji. Bush je na meti svih 'late-night' emisija - od Davida Lettermana do Jona Stewarta. Čak se i u jednoj epizodi 'Pravde za sve' sprdaju na račun 'nestalog oružja za masovno uništenje'. A u seriji 'Curb Your Enthusiasm' Larry David prestaje biti zainteresiran za jednu djevojku – jer je saznao da je republikanka.

I što možemo zaključiti? Umjetnici su uglavnom bili uistinu iziritirani Bushevom politikom kad su kretali u projekte. No, postoje dva objašnjenja zbog kojih su za plasiranje svojih djela odabrali izbornu godinu. Kao prvo, žele iskoristiti svoj utjecaj kako bi Bushu oduzeli pokoji glas. A drugo, to je idealno vrijeme za drugačiji pogled na politiku, kojom će svakodnevno biti zatrpavani s malih ekrana. Bijeg od televizora u kino osigurat će kudikamo veću zaradu nego u nekom drugom vremenu. Što mislite, do kojeg je aspekta redateljima više stalo – političkog ili novčanog?