Rekonstrukcija drame na visini

Priča je to o planinarima Joeu Simpsonu i Simonu Yatesu. Yates je u jednom trenutku bio prisiljen presjeći uže i pustiti Simpsona da se (sa slomljenom nogom) sam spusti. Kako nije bilo arhive, dokumentarac se sastoji od intervjua i simuliranih situacija, a baziran je na Simpsonovoj knjizi.

"Nisam filmaš. Nisam imao pojma kako ćemo to snimiti. Pričao sam više od 20 sati pred kamerom, a moj kolega Simon još 10 ili 15 sati. Onda smo otišli u Peru, gdje smo zaključili da je najjeftiniji način rekonstrukcija događaja, jer nismo morali plaćati glumce." - rekao je Simpson izražavajući zadovoljstvo procesom stvaranja filma.

U filmu ima i elemenata drame, recimo kad Simpson opisuje kako je bilo spuštati se sa slomljenom nogom. Rekonstrukcija događaja je izvedena u Europi, a mnogi dramatični dijelovi su izbačeni jer su umanjivali snagu priče. Postalo je jasno da ja najbolje ako Joe i Simon pričaju, a glumci odrade rekonstrukciju događaja, jer će tako dokumentarac biti najvjerodostojniji.

Redatelj Kevin MacDonald je oklijevao pri uvrštavanja namještenih scena, ali je zaključio da su dosta vjerni i istiniti, pa je popustio. "To je bio najveći izazov kod snimanja. Okruženje u kojem sam dosad radio je dosta tradicionalno, a ja smatram da rekonstrukcija dosta često zna izgledati "kuruzno". Razlog za to je što se drama često ne može približiti događaju kakav je bio, izgleda slabo i neuvjerljivo." - rekao je.

Pošto se radi o velikom riziku, trebalo mu je neko vrijeme da odluči što učiniti. Dok nije počela montaža nije mogao znati hoće li se rekonstruirani dijelovi uklopiti. "Željeli smo da ti dijelovi imaju prizvuk voajerizma, kao da smo na mjestu događaja i slijedimo živote protagonista. Kadrovi nisu klasično filmski - kamera se često trese (što nismo željeli, ali se tako dogodilo). A druga stvar - mi smo sve snimali na planini, za razliku od mnogih filmova ove tematike koji se snimaju u studiju (npr. "Vertical Limit"). Noćne scene smo snimali po noći, glumci su stvarno visjeli s litice, oluje su stvarne. Glumci se nisu morali pretvarati da im je hladno - smrzavali su se!" - rekao je MacDonald.

"Drago mi je što nam prilaze planinari i kažu da je to najbolji film ove tematike koji su vidjeli. Jako su kivni što smeće poput "Vertical Limit" predstavlja naš sport. Mnoge naše kolege su poginule na planini i zbog toga ga shvaćamo jako ozbiljno. To nije sport, to je strast koja diktira naše živote zbog koje plaćamo visoku cijenu. I muka nam je od filmova u kojima glumci skaču s jedne stijene na drugu s nitroglicerinom na leđima." - dodao je Simpson.

I što mi na to možemo reći? U pravu si, Joe. Ali sumnjamo da takve filmove, stvarne kao "007" serijal itko shvaća ozbiljno. A njihov film (od ovog vikenda u distribuciji u SAD-u) zasigurno hoće.