Vojničkim drilom do uzornog kršćanina

Židovka Rachel Grady i katolkinja Heidi Ewing nisu imale namjeru raditi filmove o vjeri, ali su se udružile kao redateljice i producentice da rade dokumentarce od društvenog značaja.

Već su snimile jedan dokumentarac o djeci ('The Boys of Baraka') pa nisu planirale opet, ali su istražujući jedan od likova naišle na web site Becky Fischer koja vodi ljetni kamp 'Kids on Fire'. Riječ je o kampu za odgoj evangeličke djece, a pentekostalna kršćanska ideologija koja se propovijeda u kampu zahtijeva od svih da se otvore Duhu Svetom i da manje - više stalno doživljaju ono što proživljava velečasni Sudac.

Fischerica je pristala pustiti filmašice u kamp pa redateljice 'Jesus Campa' prikazuju razne učenike te škole i slikovite goste u kampu. Jedan od predavača u maniri Ante Bakovića dijeli figurice fetusa da objasni klincima što je pobačaj, a drugi donosi Georgea Busha od kartona da bi se svi zajedno mogli moliti da Bush imenuje pravu osobu u Vrhovni sud. Klinci čekićem razbijaju stvari da izraze svoj bijes protiv nemoralnih vlasti, a ratnički plesovi su prigodna igra za dizanje morala budućim 'duhovnim ratnicima'. Gejmeri imaju na raspolaganju igrice u kojima se ismijava teorija evolucije, a da djeci ne bi falilo svježeg zraka ide se na terensku praksu - na demonstracije ispred klinika za pobačaje.

Prema njenim vlastitim riječima, cilj Becky Fischer je stvoriti 'vojsku misionara' koja će 'vratiti Ameriku Kristu', a hvali se da može uzeti svako dijete s igrališta i napraviti od njega kršćanina. Metode nisu suptilne – na početku predavanja Becky jasno kaže djeci da su 'čarobnjaci Božji neprijatelji' i 'da je po Starom Zavjetu, Harryja Pottera bi kamenovali do smrti'. Kad se uplakana djeca smire, slijedi nastavak vjeronauka koji će im pojasniti zašto je jedino fundamentalističko kršćanstvo pravi izbor.

Cilj Becky Fischer je dobiti 'mlade ljude koji su tako posvećeni Isusu Kristu kao što su to mladi muslimani Palestine i Pakistana, koji za svoje ideale žrtvuju svoje živote'. Vidi li ona kakvu razliku između ta dva pristupa? Naravno – 'mi poznajemo pravu Istinu!'. 

Autorice filma se pak suzdržavaju od bilo kakve osude, pojašnjavajući da je i inače vrlo teško razlučiti odgoj djece od indoktrinacije, a i firerica Becky Fischer zadovoljna je što je film uspio realistično prikazati njen svjetonazor i školu. Kako bi se pokazao i drugi pogled na tu 'školu', u film su uvršteni i komentari radijskog voditelja Mikea Papantonija, uvjerenog kršćanina koji izražava svoje neslaganje s takvim pristupom vjeri i korištenjem djece u političke svrhe.

Lajtmotiv filma ipak ostaju djeca u ekstazi, zažarenih obraza i suznih očiju pa će film vjerojatno ganuti mnoge vjernike i zgroziti mnoge liberale, baš kao da ponovno igra 'Pasija'.

službeni site