Cannes dokumentarno

O novom filmu Michaela Moorea 'Fahrenheit 911' mogli ste čitati jučer, pa ćemo više pažnje posvetiti drugim filmovima.

'Mondovino' (naslovna fotografija) američkog redatelja Jonathana Nossitera nije trebao biti u službenoj konkurenciji, ali je u zadnji čas ipak tamo uvršten. Dokumentarac o vinogradima na tri različita kontinenta u probranom se društvu našao zaslugom umjetničkog direktora festivala Thierryja Frémeaua. Ipak je Francuska zemlja poznata po vinima, pa je vjerojatno i to razlog pridavanju većeg značaja ovom filmu.

'Mondovino' je Nossiter snimao tijekom tri godine (malom kamerom iz ruke) proputovavši tri kontinenta kako bi nam otkrio različite podatke o vinima svijeta. Izbor teme je logičan, s obzirom da nosi titulu 'sommeliera' (stručnjaka za vino). Kroz niz intimnih intervjua redatelčj upoznaje publiku s različitim pristupima pravljenju vina – od onih kojih vino proizvode na tradicionalan način na vlastitim imanjima do industrijskih proizvođača koji promoviraju globalizaciju vina. Dirljivi dokumentarac zapravo je homage piću koje Nossiter smatra 'usamljenim čuvarom zapadne civilizacije'.

Na red su došli i filmovi izvan konkurencije. Dokumentarac '10e Chambre, instants d'audience' (10th District Courts, Moments of Trials) Raymonda Depardona je nastavak redateljevog istraživanja pravnog sustava, kojeg je započeo prije deset godina s filmom 'Délits Flagrants' (Caught in the Act). Film prati dvanaest sudskih slučajeva – od vožnje u pijanom stanju do uhićenja desetero ljudi suočenih s pravosudnim aparatom.

Depardon i ekipa dobili su posebnu dozvolu, pa su mogli snimati saslušanja na Pariškom sudu. Tijekom istrage razgovarali su i s Michèle Bernard-Requin, javnom tužiteljicom koja se pojavljuje i u 'Délits Flagrants'. Film najbolje opisuje redateljeva izjava s konferencije za tisak: 'Poštovanje prema ovim ljudima je u načinu na koji smo ih snimali i slušali. Snimali smo u želji da budemo što transparentniji, te da nikako ne ometamo suđenje. Izrazi njihovih lica i izgovorene riječi doprinose kolektivnom pamćenju. Bili su hrabri, te su pristali pokazati svoje poniženje i biti primjer drugima.'

Vjerojatno niste znali da se osim terorističkog napada na SAD još jedan jako bitan događaj dogodio 11. rujna. Naime, na taj dan 1973. dogodio se državni udar u Čileu, kojim je s vlasti svrgnut Salvador Allende (počinio samoubojstvo). Film Patricija Guzmana zove se upravo 'Salvador Allende', a bavi se životom ovog odrješitog marksista, kao i umiješanosti SAD-a u 'cuop d'état'. Njegov prethodni dokumentarac 'The Pinochet Case' je prikazan 2001. na Critics Weeku.

Izvan konkurencije je i prvi dokumentarac redateljice Xan Cassavetes 'Z Channel: A Magnificent Obsession', koji govori o legendarnom Z Channelu, jednom od prvih kabelskih programa u SAD-u za koji se moralo plaćati. Z Channel je pokrenut 26. travnja 1974. godine, a kako je bio prvi program te vrste u Los Angelesu, odgojio je cijelu generaciju filmofila. Prikazivani su klasici poput 'Annie Hall', 'Fanny and Alexander', '1900', 'Once Upon a Time in America' i 'Das Boot', a dosta vremena je posvećeno majstorima poput Stanleya Kubricka i Akire Kurosawe. Nakon 15 godina emitiranja i neuspješnog pokušaja spašavanja, Z Channel je zatvoren 1989. godine.

Xan je inače kćerka Johna Cassavetesa, a u filmu je dosta vremena posvetila Jerryju Harveyu, ravnatelju postaje koji je umro u dramatičnim okolnostima 1988. godine. Također, intervjuira mnoge proslavljene redatelje, među kojima su ovogodišnji predsjednik žirija Quentin Tarantino, Jim Jarmusch i Robert Altman – zaljubljenike u ovaj program koji je u to vrijeme značajno utjecao na njihove živote i karijere.

Posebna projekcija upriličena je za treći dokumentarac iz serijala 'Epreuves d'Artistes' (Words in Progress). Što je i logično s obzirom da je njegov autor predsjednik festivala Gilles Jacob. U 52 minute filma trideset najznačajnijih živućih redatelja, među kojima su Martin Scorsese, Francis Ford Coppola, Federico Fellini, Robert Bresson i Jean-Luc Godard (kojemu je film posvećen), otkrivaju svoje tajne, glasno razmišljaju i govore o svojim vizijama kinematografije. Isječcima s konferencija za tisak, grupnim osvrtima i trenucima bijesa i smijeha, Jacob nastavlja povezivati ideje i slike u homage zanimanju redatelja.

Ne smijemo zaboraviti film 'Cinéastes à tout prix' (Born to Film) belgijskog redatelja Frédérica Sojchera. Dokumentarac priča od njegovim sunarodnjacima koji snimaju niskobudžetne filmove. Njihovi autori su projektant, profesor u srednjoj školi i konstrukcijski radnik – Don Quijotei kinematografije koji dovode u pitanje čak i svrhu Hollywooda. 'Oduvijek me zanimala predanost filmaša koji desetljećima svo svoje vrijeme i ušteđevinu ulažu u filmove.' izjavio je Sojche.

Malo politike i pravosuđa u kombinaciji sa stvaranjem filmova uz čašicu vina. Tako bi otprilike zvučali dojmovi o izboru dokumentaraca na ovogodišnjem Cannesu sažeti u jednu rečenicu. Sasvim logično i na sve načine opravdano.

Filmovi 'Fahrenheit' i 'Allende' kritiziraju vanjsku politiku SAD-a, što je u Francuskoj (kao i cijelom svijetu) jako popularno. 'Epreuves d'Artistes' i 'Z Channel' glorificiraju stare dobre filmove, dok 'Cinéastes à tout prix' pokazuje da se i bez mnogo novca mogu snimati filmovi. A vino... Vino vole gotovo svi stanovnici i posjetitelji Cannesa. Formula je savršena - i u pogledu sadržajnih i komercijalnih kriterija.