Jasna Zastavniković / Svaka čast svima koji snime film

'Zadnji dan kućnog ljubimca' je njezin dugoočekivani film, a ako je suditi prema toplim reakcijama publike na otvorenju Dana hrvatskog filma, čeka ga solidna karijera. Uhvatili smo je nakon projekcije...

Između snimanja ovog i prošlog vašeg filma proteklo je desetak godina. Kako to? Što ste radili u međuvremenu?
JZ: Deset godina? Ma 'Ime majke: Naranča' je snimljeno '98, nije tako dugo. U međuvremenu sam radila spotove, reklame, dokumentarce i te gluposti. Ma fakat, pun kufer je prošlo... Pilote za neke tv-emisije...ma gluposti, za lovu.

Da, vaše se ime često može naći uz spotove pa i video instalacije. Koliko vas to ispunjava, a koliko je to dio ove financijske priče?
JZ: Ne bih radila ništa da me ne ispunjava. Nemam financije od ničega, ni od spotova, ni reklama, od ničega. To prije vrijedi jer ja nisam sposobna s lovom, a ne zato što se od toga ne može zaraditi. Tu sam fakat zbog filma, a ne zbog love.

A koliko danas u Hrvatskoj namjenski film dobija na reputaciji?
JZ: Ma to je ono – ako vani može Fincher, Spike Jones i ostali, onda možemo i mi. Ma to je ustvari neka globalna atmosfera koja kod nas samo malo zakasni, možda zbog malo tvrđih institucija. Ali ljudi isto žive svugdje na svijetu, isto osjećaju i to je to.

Uvijek ste vjerni nekoj kratkoj formi. Kako to?
JZ: E, to je prije zbog love tj. zbog nedostatka. Ma i ovaj je film akademski napravljen, to je film četvrte godine i u njemu nema nikakvih para van školskih. Ovaj će mi film poslužiti i kao diplomski, tih dvadeset minuta je sve što možeš isfinancirat.

Kako ste zadovoljni reakcijama publike i odakle uopće ideja za ovaj film?
JZ: Publika je divna. Divna! A ideja je iz mog susjedstva, iz Medulićeve gdje su jednom dečku starci pojeli zeca. Dok sam to čula sam rekla Vidiću da napiše scenarij i to je to.

Na čemu radite trenutno i koji su vam planovi?
JZ: Trenutno radim na scenariju za jedan igrani film. Riječ je o komunama, ali ne ovim narkomanskim nego hippie komunama, pretvorbom punkera u hipije.

Što su za vas osobno Dani hrvatskog filma?
JZ: Pitaj Hribara da odgovori umjesto mene... Sad ih volim jer sam si mogla film vidjet na velikom platnu. A inače, cijenim ih jer nude neki presjek onoga što se događa, mlade ljude koji dolaze. Svatko tko snimi film, svaka mu čast. Živio Sedlar, svi, samo nek' snimaju.

Porazgovarala Miranda Novak