Nova akademska orijentacija?

Ništa čudno ako niste čuli za mladu glumicu Keishu Castle Huges. 13-ogodišnja Novozelanđanka glumi u 'Whale Rideru' nezavisnom filmiću koji je neočekivano zarazio pola svijeta, a svojoj protagonistici donio nominaciju za Oscara u kategoriji najbolje glavne glumice i to kao najmlađoj ikada nominiranoj. Do sada je taj rekord držala Anna Paquin koja je bila i nagrađena za najbolju sporednu ulogu u drami 'Piano' redateljice Jane Campion kada je imala 11 godina. Zanimljivo je da ih je obje 'otkrio' isti agent.

Drugo iznenađenje u istoj kategoriji je glumica Samantha Morton, no ne tako veliko kao gospodična Keisha. Morton je nominaciju zaslužila ulogom u filmu Jima Sheridana 'In America', ali Samanthu smo do sada mogli gledati i na našim kino platnima i uvjeriti se u njen izniman talent (Woddy Allenov 'Sweet and Lowdown', 1999. i Spielbergov 'Minority Report', 2002.).

Umjesto imena hollywoodskog moćnika Tom Cruisea, Akademija je svoje reflektore uperila na njegovog kolegu iz filma 'The Last Samurai', Ken Watanabe-a, (nominacija u kategoriji sporednog glumca) i Mortoninog kolegu iz filma 'In America', Djimon Hounsou-a. Hounsou, rodom iz Benina iz Afrike, nije novopridošlica u svijet filma. Mogli smo ga gledati u 'Amistad'-u i 'Gladijatoru'. Kao 13-ogodišnjak je došao u Pariz gdje ga je prigrlio modni svijet pa se neko vrijeme bavio poslom modela. 

Iznenađenje je i jedna nominacija za Minghellinu građansko-ratnu dramu 'Cold Mountain' koja je otišla na adresu sporedne glumice Renee Zellweger dok ih je brazilski film 'City of God ' dobio čak četiri, s jednom napomenom - film je prošle godine potpuno irignoriran u kategoriji stranog filma. Film priča o dvojici prijatelja iz nasilne i opasne četvrti Rio de Janeira. Jedan postaje fotograf dok je drugi zabrazdio u trgovinu drogom.

Mnogo se prašine diglo u zadnje vrijeme oko tretmana filmova nezavisne produkcije (zabrana 'screenersa', Biscindova knjiga 'Down and Dirty Pictures..'), ali nominacije nikada nisu bile toliko internacionalizirane. O čemu se točno radi, još se uvijek ne zna. Da li je to zaista nova orijentacija Akademije pokretnih slika ili samo još jedno 'mazanje očiju' vidjet ćemo u nastavku priče o Oscarima, mada bi mi bilo draže da se nastavak očituje većom količinom filmskih naslova u našim kinima, a tu posebno mislim na one 'tzv' nezavisne produkcije.