Štrajk? Pronevjera? Oboje?

Drugi cjelovečernji igrani film Arsena Ostojića (Ta divna splitska noć) trebao je biti ekranizacija drame Mate Matišića 'Ničiji sin', a po scenariju samog autora. Trebao, a hoće li to konačno i biti ne zna se jer je nakon 2 mjeseca priprema i 2 tjedna snimanja, rad na filmu prekinut zbog štrajka ekipe.

Producent filma, tvrtka 'Alka film' u vlasništvu Joze Patljaka, prekršila je ugovorne obveze, odnosno nije u dogovorenom roku isplatila članovima ekipe prvi dio honorara zbog čega su oni odbili daljnji rad ili kako se to popularno kaže – stupili u štrajk.

No, umjesto klasičnog kukanja o malim budžetima i teškim uvjetima rada, u priči o 'Ničijem sinu' krije se, po cijelu domaću filmsku proizvodnju, potencijalno eksplozivan materijal.

Naime, glavni financijer filma, Ministarstvo kulture RH desetak je dana prije štrajka na račun rečene producentske kuće uplatilo 2,200.000 kuna, akako je za Radio 101 izjavio pomoćnik ministra, Srećko Šestan, "Prijevremeno financijsko izvješće o utrošenim sredstvima dobili smo 23. ožujka, koje omogućava da Ministarstvo isplati i drugu tranšu u skladu s financijskim i operativnim planom od milijun kuna, što će se ovih dana i napraviti. Za kraj snimanja filma ostaje još i rezerva od 300.000 kuna".

Patljak je novce dakle na vrijeme dobio, a Ministarstvu je predočio i na što ih je potrošio. Što se njih tiče sve je ok, no ekipa ipak nije plaćena pod izlikom da novaca – nema.

Kako je to moguće zapitali smo u telefonskom razgovoru i redatelja Arsena A. Ostojića, inače predavača produkcije (?!) na zagrebačkoj ADU. On je bio kratak: 'Nije ni meni jasno'.

A jasno nije bilo ni pomoćniku redatelja, Ivanu Goranu Vitezu, koji ne samo da je pokrenuo štrajk već je podnio i zahtjev Hrvatskom društvu filmskih djelatnika da na svojoj sljedećoj sjednici raspravi i preispita poslovanje produkcijske kuće "Alka film" Joze Patljaka tijekom projekta "Ničiji sin".

Kako Vitez navodi u svojoj prijavi, neisplaćivanje honorara na vrijeme tek je dio problema u procesu nastanka filma i načinu poslovanja njegova producenta.

Kako piše Vitez:

''Naime, već pri samom sastavljanju ekipe, producent je, iako upozoravan od strane redatelja, svjesno počinio nekoliko krupnih propusta, poglavito u organizacijskom dijelu ekipe, u kojem je za shodno smatrao uposliti samo dvije osobe, koje fizički nisu mogle nikako obaviti zahtjevan posao koji je organizacija dugometražnog filmskog projekta, snimanje kojeg se u ovom slučaju čak odigrava van Zagreba. Nadalje, pri daljnjem sastavljanju tehničkog dijela ekipe, producent se vodio jedino i samo argumentom jeftinoće djelatnika koje upošljava, od kojih mnogi nisu bili niti članovi Društva. Svakako, to je njegovo pravo, ali se ta odluka u samom snimanju pokazala višestruko krivom, pri čemu je najviše trpio sam budžet filma.''

Iz prijave je vidljivo da su se zbog posvemašnje štednje producenta, na snimanju događali i značajni previdi, a kojima je ozbiljno ugrožavana sigurnost cjelokupne ekipe, a dodatne probleme izazivala je i neispravna tehnika inače velikim dijelom vlasništvo producenta.

Štedilo se i na dnevnicama koje je producent procjenio na 100 kuna, a ne na 120 kako propisuje HDFD, niti 170+ kuna kako propisuje Zakon RH, a dodatno i na statistima i ostalim potrebama snimanja i to na način da se na samom setu producent izravno miješao u rad ekipe.

No, svoj toj šparnosti uprkos, ekipa nije plaćena na vrijeme pa se postavlja pitanje kamo su novci nestali?

Kuloari šuškaju – na kupovinu filmske tehnike čije bi iznajmljivanje ubuduće trebalo financirati poslovanje 'Alka filma', no ima li u tome istine ispitat će valjda HDFR.

U međuvremenu, redatelj Ostojić, koji se i sam sukobio s producentom, u nezavidnoj je poziciji. Uđe li u izravan sukob s producentom definitivno će ostati bez filma, a ne stane li na stranu ekipe neće imati s kime film dovršiti. Ostojić stoga pomirljivim tonom zaključuje kako postoji plan da se preostala 4 tjedna snimanja obave nakon Uskrsa, no na pitanje o kome to ovisi zaključuje, pitijski:''Vidjet ćemo'.