Oš mala glumit u mom filmu?

Holivudska, pa ako hoćete i svjetska praksa angažiranja glumaca puno je transparentnija i bilo kome koga film zanima ili se bavi njime dostupnija od one domaće. Posljednjih mjeseci i kritičari i publika govore o revivalu hrvatske kinematografije. Potaknuti ovim trendovima, odlučili smo, od trenutno u medijima najviše spominjanih, pa i najuspješnijih nam filmaša, dobiti njihova iskustva na temu kako redatelji biraju glumce?

Neka generalna teza je da postoji više načina – grubo rečeno - nakon što je priča tj. scenarij gotov, počinje razrađivanje karaktera i promišljanje koji bi glumac svojim sposobnostima najbolje odgovarao tekstu, te obrnuti i rijeđi način - kada režiser piše tekst baš za glumca koji ga se zbog nečega posebno dojmio.

Naš najgledaniji filmski redatelj Vinko Brešan, smatra da je '...nužno u rukama imati razrađen i ušminkan tekst, pa tek onda detaljizirati likove. Najbitniji je dobar scenarij.', dodaje. Mario Kovač, koji je prije svega kazališni redatelj, ali i autor filma 'U kanđama velegrada' također se slaže: 'Bilo koji drugi način je naopak'.

Kontaktirani filmski majstori oslanjaju se na svoje, osobne i subjektivne baze tj. na glumce koje poznaju, negdje su ih zamijetili, vidjeli kako rade, ostali su im u sjećanju, već prema svom vlastitom ukusu i afinitetu. Svaki od redatelja sugovornika sa zanimanjem prati događanja na sceni, vodi brigu o glumcima, bilježi i već nekako u glavi stvara vlastite dobitne kombinacije. 

U nekim slučajevima radi se i audicija koja je dvojaka – situacija kada redatelj glumce poziva za baš određenu ulogu i koji onda glume zadani tekst te drugi oblik, takozvani ‘naslijepo’, s ljudima koji režiseru nisu poznati ili pak neprofesionalcima gdje se ispituje talent i fotogeničnost.

Što se tiče castinga, u Hrvatskoj postoji nekoliko agencija – one koje nude statiste (za reklame ili pak za neke masovnije filmske scene) i one koje se bave angažmanom glumaca. Plasmanom glumaca i castingom bave se 'Planet B', Internet agencija 'Netfaces', a negdje prošle godine je s radom prestala agencija glumice Sanje Vejnović. Široj javnosti 15.11. predstavit će se 'Castingteatar', online agencija Nore Krstulović svelikom bazom glumaca i statista koji će biti predstavljeni na vlastitoj stranici i što je najbitnije - dostupni javnosti.

U angažmanu statista najjača agencija na tržištu je 'Prva klapa' koja nudi bazu od 3000 ljudi (sami ih ne mozete pregledati), a radi i na marketinškim projektima i tv emisijama. Što se tiče 'Planeta B', gospođa s kojom smo popričali jasno je istakla da je politika firme takva da ne daju izjave o svom načinu rada. Navodi da sami mogu platiti reklamu da je žele, te da se za bilo kakvu izjavu najprije mora konzultirati s nadređenima. Što nije napravila.

Sanja Vejnović u starom intervjuu Novom Listu izjavila je da joj posao casting direktora nije pružao dovoljnu zadovoljštinu, a poslije nekog vremena počela joj je nedostajati gluma. Sada tek povremeno, možda dva ili tri puta godišnje, napravi poneki casting za prijatelje filmaše.

Vinko Brešan smatra da '...casting služi u situacijama kada su glumci neiskusni, još na fakultetu i bez nekog većeg iskustva, u situacijama kada glumac dugo nije glumio, te nije u toku i naravno, kada se radi o stranim produkcijama koje ne poznaju našu scenu'.

Naši filmski majstori također ističu da je tržište malo, pa agencije teško plasiraju glumce na razne projekte. Iz njihovih izjava evidentno je da nemaju praksu korištenja agencijskih usluga. Dalibor Matanić koji nam je ove godine predstavio 'Sto minuta Slave' čak navodi: 'Jednostavno prezirem audicije i castinge. Mislim da se glumci totalno loše tamo osjećaju, atmosfera je grozna, a i ja se onda osjećam loše.' Mario Kovač nadopunjuje: 'Audicije imaju negativnu atmosferu, natjecateljski duh, ljudi se gledaju ispod oka, a tipično za naše područje, svi pričaju o tome da se već zna tko je dobio ulogu i da je audicija besmislena'.

Što se tiče postave u prvom i drugom Bore Lee-u, Kovač ističe: ' Osim glavnog aktera Bore ostala ekipa su moji prijatelji koje sam uspio nagovoriti da sudjeluju. To u biti sliči na neki tulum, ja pozovem svakakve ljude i film ispadne više manje zabavan ovisno o ekipi koja dođe', dodaje. Casting bi ipak koristio 'samo ako zna da želi nekog debitanta ili u slučaju da treba nekog s posebnim vještinama, npr. žonglere, gutače vatre, hodače na štulama'.

Zaključak da su audicije nepotrebne i da ih nitko od poznatih faca ne radi ipak ne bi bio točan. Zrinko Ogresta, nagrađen posebnom nagradom žirija u Karlovyim Varyma za film 'Tu' kaže da bi radio audiciju ako zaista ne može naći odgovarajućeg glumca za ulogu. 'U tom slučaju nije mi bitno da li se radi o profesionalcima ili naturščicima. To mi se dogodilo u 'Crvenoj prašini'. Nisam mogao pronaći pravog glumca, pa sam radio veliku audiciju.'

Za 'Tu divnu splitsku noć' redatelj Arsen Anton Ostojić u startu je želio ekipu iz okolice Splita, posebice zbog uvjerljivosti melodije govora. Neke je od samog početka imao u vidu (poput Marinka Prge, Nives Ivanković, Dare Vukić), a druge je tražio među studentima, članovima splitskih ansambala, a tinejdžere i neprofesionalce na audicijama. Ostojić posebno naglašava da mu je najvažnije '... osjetiti da li je neki glumac rođen za dotičnu ulogu' jer po njemu je ' točan odabir glumaca polovina odrađena posla'.

Na naš upit o kvaliteti glumaca u Hrvatskoj, svi su krenuli s pohvalama. Unatoč stalnim prigovorima preglumljenosti i patosu, trenutno najpoznatiji redatelji u Hrvata misle da ne postoji loš glumac, samo loš scenarij i loš - redatelj.

Miranda Novak