Lebowski: Kino Lika

Jedino je 'Adria' ostala onakvu kakvu je pamtim iz tinejdžerskih dana. Isti stolnjaci, iste konobarice u borosanama, isti penzići kartaju belu, a i smrad iz sanitarnog čvora nije se promijenio. Promijenila se vlast, promijenila se država, ali Adria je ostala ista. Cijenim tvrdoglavost kojom se opire globalnom trendu bilo pretvaranja restorana u restorane više kategorije, bilo prenamjene u banku, DM ili nešto osmo. Takav prkosni status quo moguće je pronaći još samo u zabačenim planinarskim domovima.

No, da se ne zavaravamo, 'Adriju' će u optimističnoj verziji preuzeti kakvi Austrijanci ili Rusi, a možda i neki domaći tajkun razveže kesu. Nitko neće plakati zbog toga, osim moje generacije, koja trenutno kuca na vrata krize srednjih godina. Propašću 'Adrije' nestat će mjesto na kojem bismo mogli udahnuti miris djetinjstva, koliko god se taj miris sastojao od fekalija, masti ili diditija. 'Kino Lika' ide u tom pravcu. Matanić i Karakaš podarili su svojim Ličanima vrijednu uspomenu na život koji će, zahvaljujući napretku kojeg donose auto-cesta i europske integracije, uskoro nestati.
 
Zajebani, lički mačo gorštaci ubrzo će prepustiti svoje mjesto urbanijem naraštaju i teško da možemo očekivati kako će se i budući gradonačelnici Gospića s košarkašicama rukovati guranjem prstiju u pakšu i čuditi kaznenoj prijavi koja nakon toga uslijedi. 'Kino Lika' je, kažu, provokativna zbirka priča. I ja sam je takvom smatrao u vrijeme kada sam je čitao. Međutim, Karakaš je u pratnji glumca Milivoja Beadera nedavno gostovao u Bjelovaru. Karakaš je svirao harmoniku, a Beader čitao njegova djela. Baš je bilo riječ o jedroj Olgi i njezinom odlasku u Muenchen.

(Slijedi spoiler, bez kojeg je nemoguće opisati anegdotu)
Dakle, Olga ima problema s viškom kilograma, i kao takvoj nemoguće joj je priskrbiti ženika. Njezina ujna, da bih joj pomogla, javlja se na oglas ličkog gastarbajtera koji traži ženu. Oni ugovore spoj na željezničkom kolodvoru u Muenchenu, ali kada se Olga tamo pojavi, gospodin se, razočaran njezinim fizičkim izgledom, okreće i nestaje. Bila je to kap koja je prelila Olginu čašu. Nakon što je doputovala nazad u selo, slomi se te utjehu potraži u oboru, kod svoje najdraže svinje i jedinog prijatelja, Bubija.
(Gotov spoiler)

Ispriča taj dio priče naš Beader, publika je, naravno, u šoku, kad li javlja se jedan osamdesetogodišnji čiča i za čežnjom u glasu i suzom u oku zahvali Karakašu riječima kako mu je ta priča vratila sjećanja na rodni lički kraj. Možda se Lika prikazana u filmu neće svidjeti djelatnicima tamošnje turističke zajednice ili lokalnom svećenstvu, možda film neće oboriti rekorde gledanosti jer ga nije tako lako pogledati, ali sigurno je da 'Kino Lika' predstavlja mnogo više od puke provokacije. Vrijedan je to dokument dijela hrvatske povijesti i ja ovako filmski neuk ne mogu doli skinuti kapu i Karakašu i Mataniću i kompletnoj ekipi koja je snimila ovako vrijedan film.

I za kraj, na pitanje odnosa s roditeljima Beader je odgovorio kako je njegov otac kao jedinu njegovu pozitivnu osobinu istaknuo to što je Milivoj nepušač, dok je Karakašev stari, nakon što mu je Damir rekao da je izdao knjigu, pitao: 'A za koji razred je ta knjiga?'