Besplatna Pula i fajrunt u Zagrebu

UTORAK, 01.07.2008.

Gradska knjižnica i čitaonica Pula, Kandlerova 39, Pula
20.00 '(Pri)povijest(i) filma' ('Histoire(s) du cinéma'), r: Jean-Luc Godard,
gost: Hrvoje Turković, filmski teoretičar

1A: 'Sve (pri)povijesti' ('Toutes les histoire(s)'), 1988., 51'

1B: 'Samo jedna (pri)povijest' ('Une histoire seule'), 1989., 42'

2A: 'Samo film' ('Seul le cinéma'), 1997., 26'

2B: 'Fatalna ljepota'('Fatale beauté'), 1997., 28'

SRIJEDA, 02.07.2008.

Gradska knjižnica i čitaonica Pula, Kandlerova 39, Pula 
20.00 '(Pri)povijest(i) filma' ('Histoire(s) du cinéma'), r: Jean-Luc Godard,
gost: Tomislav Kurelec, filmski kritičar

3A: 'Novac apsoluta' ('La monnaie de l’absolu'), 1998., 26'

3B: 'Novi val' ('Une vague nouvelle'), 1998., 27'

4A: 'Nadzor nad svijetom' ('Le contrôle de l’univers'), 1998., 27'

4B: 'Znakovi među nama' ('Les signes parmi nous'), 1998., 38'

'Monumentalno i jedinstveno djelo Jean-Luc Godarda, podijeljeno u 4 cjeline sastavljene od dva poglavlja - ukupno 8 epizoda. Što su 'Histoire(s) du cinéma'? Zbog Godardu omiljena sudara značenja, teško je zadovoljavajuće čak i prevesti sam naslov njegova djela, obzirom da riječ 'Histoire' na francuskom znači 'povijest', ali i 'priču', a slovo 's' u zagradama sugerira i mogućnost množine, pa bi ga se na hrvatski jezik moglo doslovno prevesti kao 'filmska(e)' '(pri)povijest(i)'.

Prije svega, 'Histoire(s) du cinéma' su autorski (režija, scenarij, montaža), krajnje osoban, nadasve ambiciozan i iznimno opsežan osmodijelni videokolažni esej (inicijalno zamišljen poput TV serije) o autorovu najdražem kreativnom mediju na zalazu 20. stoljeća. U filmu se po principima jazz improvizacije istovremeno izmjenjuju, suprotstavljaju, spajaju i pretapaju kadrovi, isječci, inserti, natpisi i citati iz mnogobrojnih antologijskih filmskih ostvarenja, filmskih žurnala, dokumentarnih snimaka i značajnijih povijesnih događaja.

Sve to prikazuje se uz paralelnu zvučnu podlogu sastavljenu od zvukova iz mnogobrojnih filmova, autorovih monologa, komentara i razgovora, zvučnih zapisa istaknutih filmaša, nebrojenih glazbenih brojeva i zvuka Godardova pisaćeg stroja koji u brzom, staccato ritmu otkucava titlove i naslove nalik onima iz nijemih filmova, uspostavljajući neslućene značenjske veze pomoću vrlo kompleksnih asocijacija, vrlo slojevitih i nerijetko nedokučivih značenja, odnosno (de)(re)konstrukciju povijesti filma kakva je mogla biti. Godard je u svoje 'Histoire(s) du cinéma' uključio i širok raspon uzoraka iz drugih umjetnosti, medija i djelatnosti – slikarstva, fotografije, skulpture, glazbe, kritičkih i filozofskih tekstova, televizije, reklame...'
(iz najave programa)