Lebowski: Fuck me Santa

Neka i nebo pridonese shopping atmosferi, neka pejzaži  budu nadrealniji od naivnog slikarstva. Zaboravimo na vrijeme koje ćemo za par dana mjeriti iznosima rata kreditnih kartica. Neka zatrpa sve stare i nemoćne, usamljene i siromašne. Neka počne teror sretnih.  

U videotekama parovi nasilno pokazuju svoju ljubav, cmakajući se i držeći za rukice. S izvrnutim očima grabe sve što je barem nalik DVD-u. Njihova razmažena derišta proizvode stotine decibela kmečanjem jer nema 'Shreka trojke'. Jer nema 'Umri muški četiri'. Jer nema ničega vrijednog gledanja. Sreća je krhka poput ledenica.  

Videotekarke za blagdane rade skraćeno, umjesto do deset navečer, samo do devet. U rijetkim trenucima kada nema mušterija odlaze na wc i guše se u suzama.  

S praga svake trgovine maše nam plastični Djed Mraz u prirodnoj veličini. U boljim trgovinama čak nam i poželi sreću na engleskom ili kineskom. Djeca su u čudu. Zar Djed Mraz nije netko tko poput vampira dolazi samo noću, tiho i tajnovito? Toliko Djedova Mrazova usred bijela dana, koliko li će samo poklona biti ove godine, nadaju se.  

Samo jedan, dječice, ako i toliko. I to obavezno krivi. Nikad nindža kornjače, nikad transformersi, uvijek neka sranja. Ambicije roditelja pretočene u poklone. Ćaća koji želi sina vatrogasca poklonit će vatrogasna kola, mater koja želi doktora poklonit će mini stetoskop. Djeca ionako ne znaju što žele.  

Negdje u dvanaestoj, kad i najbedastija djeca shvate da Djed Mraz ne postoji, Božić se naglo otopi i odjednom izroni sva prljavština odgoja i rupe u znanju, a kokakola postane gorča.  

Pravo je čudo što 'Zločesti Djed Mraz' nije snimljen već godinu dana nakon pojave Djeda Mraza, ako ne i ranije. Taj film bi, umjesto Bogorodice i sličnih sranja, trebali prikazivati u školama, da se našu budućnost od malih nogu počne privikavati na pravi život.  

Pijani Djed Mraz iza zamagljenih stakala raspadajućeg automobila kara u dupe konobaricu, to je slika pravog Djeda Mraza. Slika, koja je, zbog blagdanskog terora sretnih, uskraćena djeci.  

Tko zna koliko bi se manje dječjih suza prolilo da je netko sposoban uspio isfurati takvu inicijativu. Tko zna koliko bi se dječice simbolički prepoznalo na mjestu te konobarice. Na kraju krajeva, tko zna koliko bi djevojčica poželjelo biti na mjestu te konobarice.  

Fuck me Santa - parola nove generacije, razočarane u shopping bajke, nasilje reklama i političku korektnost.