Lebowski: Pevecov kutak

Ovog vikenda na RTL-u, u Ekskluzivu, Eksplozivu, Superzvijezdama Ekstra ili Turbomegaekstra prognozi vremena spominjala se top lista grešnih užitaka. Pa su tako na devetnaestom mjestu prehrambeni artikli poput šlaga u tubi ili sira u spreju, a par pozicija bliže vrhu je iPod. To je sve što sam zapamtio, jer nisam odgledao čitavu emisiju. No, siguran sam da je Pevecov kutak spomenut. Mogu zamisliti Angelinu Joliekako govori: 'Ah, da,moram spomenuti da mi nedjelja nije ispunjena bez Pevecovog kutka. Da nema Kocke i majstora Mire, pojma ne bih imala da je Pevec već otvorio prodajne centre u Kutini i Slavonskom Brodu. Priznajem, ovisna sam o Kockinom smislu za humor i nevjerojatnom talentu za improvizaciju.'

Najveća vrijednost Pevecovog kutka je u tome što bi ga svatko tko ima kameru mogao snimiti. Ideje dolaze same od sebe, pače, one se nameću! Primjerice, kad se priča o hidromasažnim tuš-kabinama, vrckavi Kocka sjedne u jednu od njih. Kad se razgovara o novim peveciklima, majstor Miro se vozika u krug.

Ponekad nadmaše sami sebe. Jednom sam oduševljeno gledao čitav kratki igrani film. Naime, Kocka je, prezentirajući kamp opremu, obukao pidžamu i kao zaspao u šatoru. Onda je, aha ha ha, već mi suze idu od silna smijeha, došao majstor Miro na viličaru i prebacio ga na livadu. Sljedećeg jutra, Kocka se probudio začuđen, a ja se malo upiškio od smijeha.

Jedino što nadmašuje takve igrane sekvence su kadrovi, poput ovonedjeljnog, u kojima prisile jadne Pevecove radnike da statiraju. S vremena na vrijeme odaberu izlože nekog jadnika pred kameru valjda da opovrgnu glasine da Pevec prodaje organe svojih radnika.

Ove nedjelje jedna je uboga radnica, na čijem je čelu pisalo 'ovako se nisam osramotila ni kad sam se zaboravila obući prije nego što sam krenula u školu', imala zadatak pridržavati DVD playere. Kocka je uzimao jedan po jedan DVD player, rekao ime poduzeća i cijenu i potom ga stavio radnici u ruke. Radnica nije popustila ni nakon što ih je bilo desetak. Tko zna na koliko ih Pevec testira.

Inače, Bjelovarom kruži više anegdota o Pevecu, ali najlegendarnija je ona kad je skupio potencijalne zaposlenike jedne nedjelje, održao im kratki motivacijski govor koji se uglavnom svodio na to da će raditi i kad treba i kad ne treba, a onda se velikodušno ponudio odgovarati na eventualna pitanja.

Netko je sramežljivo podigao ruku i pitao: Gospon Pevec, a koliko plaću možemo očekivati? Gospon Pevec je pokazao prstom na vrata i rekao: Ti van.