Lebowski: Moram popravit' auto anđele

No, kako je moj auto ćudljiviji od žene, nisam se previše zamarao. Kada ga jučer nisam mogao upaliti, uzeo sam auto od žene, nadajući se da se, kao i obično, radi o nekoj sitnici.

Danas sam, pun optimizma, zaključio da se akumulator ispraznio. Akumulator mi se redovno isprazni na tjednoj bazi. Parkirao sam ženin auto pored svoga, spojio kleme… Ali nije upalio. Pomislio sam, možda je benzin. Ubrzo se pojavio punac s kanisterom benzina. Ponovo sam pokušao upaliti, ali i dalje ništa.

Onda je punac uzeo sajlu, procjenjujući da će upaliti iz pokreta. Sljedećih pola sata vukao me je po kvartu, no ni to nije urodilo plodom.

Moj auto preminuo je otprilike sat vremena prije bjelovarske premijere Moram spavat anđele. Možda mu je bilo i vrijeme. Još prije nekoliko mjeseci počeli su otkazivati njegovi vitalni organi, upravo kao nedavno preminuloj brazilskoj manekenki. Prvo mi je otkazalo električno podizanje stakla s vozačke strane, što sam riješio ubacivanjem drvene kajle. Nakon toga neki idiot mi je strgao retrovizor sa suvozačke strane, koji sada visi kao batrljak od ruke na ratnom invalidu. Već sam spomenuo da jednom tjedno redovno punim akumulator, ali nisam spomenuo da ulje mijenjam jednom mjesečno. Brisač zadnjeg stakla ima dovoljno snage taman da napravi četvrtinu zadanog polukruga. Auspuh sam mijenjao već dvaput. Jedan osigurač mi redovno rikava u najnezgodnijim prilikama, što često rezultira za dlaku izbjegnutim sudarima.

Sva sreća da se u Bjelovaru često održavaju takve lokalne filmske premijere, svakih deset godina jedna, pa se sve nadam da ću do sljedeće uspjeti popraviti auto.