Lebowski: Apocalypto

Ovoga put Mel je odlučio drevnu kulturu Maya svesti na izlov tapira i prinošenje ljudskih žrtava bogovima.  Dakle, kad bi bogovi podarili Mayama sušnu godinu, Maye bi organizirale višednevni teferič da odragovolje bogove, a bogove je bilo najlakše odragovoljiti spuštanjem netom ubranih ljudskih glava s vrha piramide. Bogove je to kuglanje s ljudskim likovima strašno zabavljalo, pa bi uskoro propišali od smijeha, a ta kiša spasila bi usjeve i to bi se otprilike ponavljalo svake godine sve do dolaska civiliziranih europljana, jer nakon njihovog dolaska ponestalo je glava za kuglanje. 
 
Pa ipak, Maye su si sami krivi, jer civilizacija se ne ruši izvana, nego iznutra.

Možda je poanta filma u tome da naš planet neće razjebati svemirci, već upravo mi, Zemljani, međusobno? Mi Zemljani prinosimo žrtve bogovima potrošaštva, postali smo potrošašavci koji raznim sprejevima uništavaju prirodu, ubijaju duh, gube razum i svijest.

Možda se ne bismo trebali u tolikoj mjeri plašiti najezde svemiraca, pomislio je Mel. Moj prijatelj Joe misli da mu svemirci stavljaju u kavu nešto što ga na poslu čini neprosperitetnim kadrom. Moj prijatelj Jack misli da ga svakog popodneva kad se vraća s posla otimaju svemirci i vrše na njemu eksperimente od kojih se sljedećeg jutra budi mamuran i povraća pivsku pjenu.

Kako da kažem Joeu da je problem u tome što on svake večeri liježe u tri, da bi se digao u šest i potpuno neispavan radio dvanaest sati dnevno? Kako objasniti Jacku da nisu svemirci ti koji mu pribijaju guzicu za stolicu s one strane šanka svakog popodneva nakon posla?, pitao se Mel.

Krivi smo mi sami. Uvijek smo krivi samo mi. Recimo, bio sam s ribom zbog koje sam svakog petka morao posuditi tri filma odjednom. Rijetko kad bi odgledala neki film do kraja. Ustvari, bilo bi pravo čudo ako bi se to uspjelo dogoditi, to je bilo bolje od višestrukog orgazma… Drame joj nisu bile dovoljno dramatične, horori joj nisu bili dovoljno strašni, u akcijama nije bilo dovoljno akcije, a pornići je nisu privlačili kao žanr. Nakon petnaestak odgledanih minuta morao sam se prošetati do videa i ubaciti novu kasetu. I tako svakog petka. Par godina.

Ali nije bila ona kriva, ja sam bio kriv. Kriv što posuđujem po tri filma, kriv što se dam našetavati do videa, pa čak sam bio kriv i za one udarce laktom pod rebra kad sam ponekad zaspao unutar tih prvih petnaestak minuta. Za sve sam to bio kriv samo ja, i to iznutra.

A onda Mela Gibsona pijanog ulovi murja i Mel počne raditi scene i pričati da su za sve krivi Židovi. Otkud to odjednom?