Lebowski: Dokumentarac o Tuđmanu

Ne gajim neku pretjeranu ljubav prema povijesti, ali kad se već eto dogodila u mojem dvorištu volio bih znati više. Prošlog tjedna povodom devete godišnjice Tuđmanove smrti bio je prikazan HTV-ov dokumentarac o Prvom hrvatskom predsjedniku. Hajde rekoh da pogledam i to, možda neće biti BBC-evske kvalitete, ali vjerojatno ću tu i tamo naletjeti na nešto pametno.

Mislio sam, gledajući taj dokumentarac hrvatske produkcije, da su greškom prikazali spotove domoljubnih pjesama Ðuke Čaića featuring MC P.H.P (Prvi hrvatski predsjednik). Naime, da pojasnim onoj nekolicini izdajnika čije oči u tim trenucima nisu bile prikovane za ekran, u dokumentarcu su se izmjenjivale Hrvatine i hrvatska himna, a u podlozi su bile Tuđamnove izjave. Imamo Hrvatsku, napadnuti smo, branit ćemo svaki pedalj, obranili smo svaki pedalj… Sredinom filma u scenu ulazi Ivan Pavao Drugi, i od tog trenutka Tuđman se iz uloge statista u Čaićevom crven-bijelo-plavom spotu pretvara u statista Ivana Pavla Drugog. Nekoliko minuta kasnije, taman kad je Papa otišao, Tuđman umire i to je sve. 

Nigdje podjele Bosne, nigdje stojedinice, nigdje nijedna riječ iz bilo čijih usta osim Tuđmanovih i Papinih. Nikakvih afera, tamo nekih Haagova ili bilo kojeg vida oporbe, tek jedna ljubavna scena s hrvatskom zastavom u Kninu i to je sve. Dokumentarac kakvog bi se postidio učenik šestog razreda osnovne.

Srećom, Mislav Tonogal u Otvorenom je vratio čast. I Hrvatskoj i imenu Mislav i percepciji voditelja ne kao oštrog psa koji pušten s lanca želi pregristi grkljan svakom poštaru, već kao uljudnog tipa koji razumije o čemu njegovi gosti govore i ne koristi javnost kao taoca svoje neznanja poput Mislava Bage i njegovih vapaja: JAVNOST želi znati, objasnite JAVNOSTI.

Ivo Goldstein, Ivo Banac i Vladimir Šeks dali su mi nadu da će jednom i sami Hrvati moći snimiti film ili napisati knjigu o Tuđmanu. Argumentirano i bez previše strasti raspravljalo se o svim ljepotama i grozotama koje je tuđmanizam stvorio i ostavio nam u nasljeđe. Bio je u studiju i Milan Ivkošić, koji je srećom jako rijetko dolazio do riječi. Ali i u tako malo manevarskom prostoru pošlo mu je za rukom izgovoriti kako bi, da je Tuđaman poživio, u našim rukama ostale i banke i velika poduzeća i jednom rječju sve. Pa, recimo da je Ivkošić u emisiju pozvan u zadnjem trenutku pa se nije stigao pripremiti. Pojavio se u studiju još uvijek noseći na glavi svemirsku kacigu. Tek je izašao iz svemirskog broda koji ga je dopeljao u emisiju direktno s Marsa, odakle inače vrši dužnost večernjakovog dopisnika.