Predstavljanje HR filmskih kritičara: Jurica Pavičić - Specials
Home      Specials      Hrvatski filmski kritičari      Predstavljanje HR filmskih kritičara: Jurica Pavičić

Predstavljanje HR filmskih kritičara: Jurica Pavičić

'Imam sreću da sam brz, pa mi dnevni ritam nije problem. Imam reputaciju nekog tko može ištrikati tekst u roku nula. Naravno, to je stvar i drila.'

m.n. 01.12.2006 0 komentara

Predstavljanje HR filmskih kritičara: Jurica Pavičić

Gotovo svima poznati Splićanin, Jurica Pavičić, studirao je komparativnu književnost i opću povijest na Filozofskom. Sudba i tadašnji profesor Ante Peterlić uveli su ga u prve poslove, a od tada je, osim za sebe i mnogobrojne ostale listove, najviše gledao i pisao za Slobodnu Dalmaciju i Jutarnji list. Većina bi se složila da je jedan od najutjecajnijih kritičara u nas, a ako ne bi potpisali gornju izjavu, onda bi zasigurno stali uz epitet najdiscipliniranijeg.

O filmskim počecima kaže Peterlić me poslao Dariju Markoviću u časopis 'Kinoteka' kao dobrog studenta koji razumije film. Prvi tekst koji sam pisao bio je o nastavku 'Tih divnih stvorenja'. Nije baš torta sa šlagom, ha? Ipak, 'Kinoteka' je bila časopis moje generacije, brzo smo se našli i počeo sam pisati i reprezentativnije teme. Ja sam im bio dobar kontrapunkt, jer su oni bili svi žanrovci, a mene je više zanimao autorski film.

Što voli Volim trilere i krimiće, ali njih je sad malo, to je žanr koji je eksproprirala televizija. Od nacionalnih škola, volim Kineze, Dance, Argentince, Škote, Poljake... Od klasika volim Hustona, Olmija, Taverniera, Antonionija, Živojina Pavlovića, Langa. Od suvremenih Leigha, Hanekea, Belu Tarra, Jamesa Greya, Lynn Ramsay.

Što ne voli U filmu ne volim groteskno prikazivanje seksualnosti i groteskni prikaz hrane i blagovanja. Priznajem da ne razumijem 'trash' estetiku. Ne shvaćam zašto bi netko namjerno pravio loš film.

Koliko mu je zahtjevno pisanje po zadatku i obavezi Lako mi je. Imam sreću da sam dosta brz, pa mi dnevni ritam nije problem. U novinarstvu ja imam reputaciju nekog tko može ištrikati tekst u roku nula. Naravno, to je stvar i drila. U prosjeku, samo za matični dnevnik pišem 5-6 tekstova tjedno.

O Hrvatskom društvu filmskih kritičara iliti o cehu i borbi za dignitet profesije Član sam, ali prilično pasivan, ponajprije jer sam dislociran izvan Zagreba. Stoga ne znam dovoljno o stanju u Društvu, osim što mi je drago da naši ljudi konačno putuju kao članovi FIPRESCI žirija. Jako je važno da kritičari putuju jer nam je repertoar još uvijek vrlo sužen. Čovjek ne može pisati o filmu, a da ne zna što novo rade Hou Hsiao Hsien, Sokurov, Kore-eda…

Koje domaće kritičare cijeni Volim čitati Živorada Tomića jer je veliki filmofil koji ima ticalo za autorske senzibilitete. Poštujem Polimca kao iznimnog znalca, premda su nam ukusi drukčiji. Dragan Rubeša je izvrstan poznavatelj svjetskog filma. Vladimir Sever je rafinirani gledatelj. U ovoj križaljci fale mi mladi. Ako ih ima, imam dojam da nisu borbeni i nikako da nama establišmentu konačno obrišu nos. Osim toga, nekako nemaju stvarni link s režiserima svoje generacije. Jako je važno da kritika oblikuje osjećanje svijeta sebi pripadne generacija autora. Mi smo imali takvu kopču s tzv. mladim hrvatskim filmom u devedesetima. Ono što mi je drago, međutim, jest da se pojavila nekoliko mladih ljudi koje zanima znanstvena povijest filma- recimo, Tomislav Šakić, Dean Šoša.

Kako je biti opinion maker tj. jedan od najutjecajnijih hrvatskih filmskih kritičara? Koliku odgovornost to donosi?
Bilo bi lakše da nas je više utjecajnih. Ovako se stvarna recepcija domaćeg filma u Hrvatskoj svede na ono što ja i Polimac napišemo, jer Rubeša i Živorad Tomić ne pišu o domaćem filmu. Stoga je na nas dvojici enorman pritisak, a režiseri koji dobiju hladnu kritiku znaju biti nervozni.

O svom angažmanu i utjecaju istog na kvalitetu njegova rada Ulazim u srednje godine, pa sam ipak malo popustio u kondiciji. Ne mogu stići sve, u ovoj fazi popustio sam u pisanju knjiga. Novinarstvo mi ipak plaća račune.

U posljednje vam se vrijeme pripisuju neki sukobi. Primjerice, tu su prepiske s kolegom Damirom Radićem, ali i kritika '100 minuta Slave' koju su neki procjenili kao osobni megdan s Robertom Perišićem. Kako to komentirate?
Nemam nikakav razlog zašto bih tjerao megdan s Robertom Perišićem. Ako mislite na njegovo pisanje o mojim knjigama, on je o njima uglavnom pisao povoljno. Vjerujem da ni on ne misli da bih mu ja zato trebao uzvratiti tako što ne kažem što mislim o njegovu filmu. S Perišićem nisam u nikakvoj zavadi. S Radićem je druga stvar. Znate što je Ante Tomić rekao o toj našoj 'prepisci'? Da će to završiti tako što će me Radić napasti u mraku odjeven u suknju sa žutom perikom na glavi.

Komentari

Nema komentara.