Rocknroll brod
Britanski ilegalci
Što reći o Richardu Curtisu, majstoru britanskog humora, iako reođenog na Novom Zelandu? Ovaj genijalni scenarist, ali i redatelj(maestralan omnibus Zapravo ljubav) svojim filmom iz 2009., Rocknroll brod nastavlja tradiciju dobrog britanskog humora. Priča se događa sredinom "ludih 60-ih", kada mladi Carl, izbačen iz škole biva poslan na brod u Sjevernom moru čiji je šef njegov kum Quentin(Bill Nighy).Brod se sastoji od samih muškaraca koji su zaluđeni glazbom.Predvodi ih stariji Amerikanac Grof(P.S. Hoffman), koji obožava prkositi vlasti. Jedina žena na brodu koja je tu stalno je kuharica Felicity.Njoj je dopušteno živjeti na brodu jer je lezbijka pa ne ometa ekipu u poslu. Žene na brod inače dolaze povremeno, radi seksa, zabave ili sličnih stvari. Na brodu Carl susreće samotnjaka Boba, koji je njegov otac.Posebno me oduševio prikaz Simonove momačke večeri. Zamrzio sam Elenore jer je sebična kučka koja je iskoristila Simona da bi se ševila sa drugim tipom. Kenneth Branagh u ulozi ministra dojmio me nastupom, kao i njegov pomoćnik Jack Davenport(Twatt- Pička) Scena brodova koji dolaze upomoć jest dirljiva, a na trenutak sam se prepao da je Grof umro utopivši se. KAda je izronio, osjetio sam olakšanje. Preporuku sam dobio iz Playboya pod bivšom upravom. Moram priznati da me Playboy nikada dosada nije iznevjerio, niti sam bio razočaran njegovim odabirom.Morate ovaj film pogledati da bi shvatili kako se pravi komedija. Čista petica.
Odličan film!
Zaista jedan od najboljih filmova koje sam pogledao u posljednje vrijeme. Nekima se možda neće svidjeti jer se doima kao da film nema koherentnu radnju koja se malo "raspala", ili jednostavno ne vole takvu vrstu filmova. Ja samo mogu reći da se Curtis i ovaj put iskazao i pokazao da je zaista jedan od najboljih britanskih redatelja. Na početku se malo možda čini kako je film dosadan i nema posebne radnje, ali što se više odmiče sve je smješniji i zabavniji. Film mi je odličan prvo zbog odlične glumačke postave (Nighy, Hoffman, Frost, Riley, Wisdom) sviđa mi se taj spoj starih prokušanih odličnih glumaca (Bill Nighy i P.S. Hoffman) kao i mladih novih prominentih glumačkih nada (posebice Riley, Wisdom i Sturridge). Također, iako se čini da je nekohernetna, radnja je odlična. Curtis je u ovom filmu odlično prikazao taj suživot u "ilegali" i razvijanje prijateljstva i novih ljubavi. Komičnost u filmu je zaista na visini i ima zaista mnogo scena koje su više nego smiješne, ali ima i scena koje diraju srce... Također je, naravno, muzika odlična (soundtrack!). Zaista jedan fenomenalan film koji bi preporučio svakome. Čista petica!
Pozitivna vibra i sjajna zabava...
Bez daljnjeg, veliki sam fan Richarda Curtisa koji jednostavno ne odustaje od malih filmova velikog srca koji cinicima dižu kosu na glavi količinom dobronamjernih i pozitivnih emocija. Takvih filmova treba i više, a Curtis je stari lisac zanata da bi dopustio nepotrebnu patetiku i "saharinozu" američkih komedija. Nisam baš očekivao da će me njegov posljednji film toliko zabaviti, ali "The Boat That Rocked" je toliko iskrena i lepršava fiesta kojoj je teško odoliti. Glumci su svi odreda odlični, no kad bi baš trebao izdvojiti favorite onda sjajni Bill Nighy i Philip Seymour Hoffman predvode show. Kenneth Branagh u karikaturalnoj ulozi i nije imao naporan posao, ali je zato urnebesno zabavan. Svaka pohvala ide odličnom soundtracku, zapravo film i glazba dišu zajedno, i sve pozitivne vibracije izlaze iz sjajnog odabira rock hitova 60-ih i Curtisove odlične režije s puno osjećaja za glavne likove. Naravno, dosta je kreativne slobode dopušteno u scenariju što se tiče povijesne točnosti, svi su likovi (pa čak i negativci) prikazani u pozitivnom, dopadljivom svjetlu, ali u tome je zapravo i bit filma. "The Boat That Rocked" toliko je nepretenciozna, lepršava zabava koja širi toplinu i osvaja dobronamjernim pozitivnim vibracijama... baš poput dobrog rock'n'rolla. Odličan film.
Vrlo dobar
sasvim solidan i vrlo dobar film, ne lose napisan scenarij a soundtrackovi u filmu su odlicni...radnja je dosta zanimljiva itd....vrijedi pogleat xD
rock n roll
Jedna od najboljih britanskih komedija u zadnjih par godina. Bravo Curtis ! Poželim da sam živio u tom vremenu i puštao ploče
Rokaj...
iako je film poprilično rastegnut i dugačak a osobito za fanove rocka i slične glazbe koju ja ne volim...film ima ono nešto što mi se sviđa...zapravo me pred kraj podsječa na film titanic što je i dodatan plus...koliko su samo oni imali posla sa dovođenjem svih tih brodova na more..izvrsno odglumljeno a scenarij je također izvaredan...zapravo film cijelo vrijeme govori o njihovim avanturama na brodu kao dovođenje djevojaka,razne igre,sexanje,glupiranje pa čak i vjenčanje(što je jedna od najboljih situacija u filmu)...preporučujem ga svima i film če vas ostavit bez daha ako ste fan rock r rolla...a meni je ipak za 4
The Boat That Rocked:
Iznenadio sam se filmom..nisam mislio da će biti tako dobar...Najviše mi se sviđa soundtrack koji je fenomenalan...ima dosta lijepih cura,tako da sam se htio vratiti u ono vrijeme, koje je bilo puno bolje od ovog sada.. ocjena 4
Neiskorišteni potencijal
Scenarist ('Mr. Bean', 'Black Adder', 'Bridget Jones', 'Four Weddings and a Funeral'...) i redatelj (genijalni 'Love Actually') Richard Curtis za svoj drugi film se vraća u 1966., u eru kada su piratske radio-postaje puštale 24 sata rock usidrene u moru daleko od obale Engleske. Iako je sama premisa jako zanimljiva i na prvi pogled predstavlja odmak od Curtisovih uobičajenih romantičnih scenarija, cijeli film je jedna velika romansa ispričana i zamaskirana kroz glazbu, otkvačene likove i niz raznih događaja koji skreću pozornost od glavne teme-ljubavi(na kraju Curtis to ne skriva kad svi oni brodići pohrle u pomoć našim junacima). Osnovni problem filma je njegova duljina i radnja koja nije uvijek dinamična i naravno da se neće svima svidjeti no ono što izvlači film je zasigurno odlična glumačka ekipa i gotovo perfektan odabir pjesama (preporučam soundtrack!). Glumačku ekipu prepunu genijalnih britanskih glumaca (Nighy, Frost, Ifans, O'Dowd...) pomalo očekivano zasjenjuje odlični Philip Seymour Hoffman. Posebna priča je Kenneth Branagh čiji spoj Hitlera i Tony Benna (tadašnjeg 'ministra tehnologije') stvara najbolji lik u filmu i lik kojem se uvijek možete iskreno nasmijati bilo u dijelu kad govori o frizurama ili kad 'slave' u njegovoj kuči paljenjem prskalice. Ipak očekivao sam više od ovog naslova; glumci i glazba tek pokrivaju prazan hod filma u nekim dijelovima i predugu radnju tako da je rezultat nažalost samo prosječna komedija iako je tu bilo potencijala za nešto više...
