Sirotište
Kuća sa mračnom tajnom
Juan Antonio Bayona režiser i Sergio Sánchez scenarista, debituju na filmskom platnu sa pričom o tajni koju krije kuća u kojoj se nastanila jedna porodica. Laura (Belén Rueda) i njen suprug Carlos (Fernando Cayo) žive sa usvojenim sinom Simónom (HIV pozitivan). Njihova prostrana kuća je nekada bilo sirotište u kome je rasla Laura, sve dok je nisu usvojili. Laura ima ideju da kuću preuredi u centar za hendikepiranu decu, naročito iz razloga što je blizu mala plaža, živopisna priroda, stene i more. Zauzeta oko priprema uređivanja i skorašnjeg otvaranja centra, Laura ne obraća dovoljno pažnje na malog Simona. Njegove tvrdnje da ima petoro nevidljivih prijatelja, s kojima se druži po kući, ona shvata kao plod dečije bujne mašte. Na dan otvaranja centra, priređena je kostimirana zabava. U opštem metežu, Lauru napada dečak sa čudnom maskom, a ubrzo shvata da je Simon nestao. Sledi Laurina paranoična potraga, u koju će biti uključeni psiholozi, socijalni radnici, policija i naposletku i medijum-vidovnjak Aurora (Geraldine Chaplin). Radnja je usporena, većina scena napravljenih u kući odišu jezivom atmosferom, nekako sve je klaustrofobično, a gledalac je u stanju iščekivanja šta sledi (bukvalno iz minuta u minut). Otkriće paralelnog sveta u skrivenoj sobi podruma, daje dodatnu količinu misterije, straha od nepoznatog, nespokoja izazvanog spoznajom da niste sami u kući. Prepoznatljiv stil Guillerma del Tora je uočljiv, a što je logično ako pomenemo da se ovde pojavljuje kao jedan od producenata. Lokacije za snimanje pronađene su u Barceloni i Sevilji, što je bilo od velikog značaja, jer napetost radnje počiva baš na atmosferi u kući i oko kuće (plaža i mala pećina). Dobra gluma (naročito je lik Laure fino odradila Belén Rueda), kamera nam pruža dovoljno krupnih kadrova (čime se naglašava skučenost, misterija prostorija po kući). Film sa duhovima, predstavljen na jedan drugačiji, osvežavajući način. Sedam osvojenih Goya su dokaz kako su i kritika i publika, složni u pogledu kvaliteta ovog filma. Dopao mi se, ali nisam preterano oduševljen, najviše zbog nedostatka pravih horor elemenata koje sam očekivao barem na kraju, s obzirom na podatak da mnogi ovo tretiraju kao pravi horor. Po meni film je u osnovi triler sa puno dramskih momenata i malčice horor-sastojaka (tek kao začin u jelu).
neutralan film
pa moram priznat da mi film i nije baš sjeo imam dosta zamjeraka što se tiče filma...poant ajest dobra ali takvih tema i filmova ima na bacanje..uvijek ist apriča...usele s eu novu kuću i tamo ih opsjedjau svakojake nadnaravne stvari...ma daj molim teeee,mrzim takve nadnaravne filmove...gluma takođe rnije baš neka(pogotovo carlos)...tema je pokupljena iz filma sirotište strave(a taj je bolji film)...ovja film se po meni ne može nazvat hororom....št aje tu bilo strašno?????...ali evo i malo pozitivnih stvari filma:sviđa mi se(obzirom na loš film)podosta scena koje me zdrmaju na tren kao npor.kad laura padne u kadu ili kad ona baba ubojica umre tj kad ju pogazi auto...dvoumio sam se između 2 il 3 al eto neka bude 3...ali po meni ne morate ga pogledati osim ako niste ljubitelji nadnaravne komercijale
koji odvaljen film!
Nešto sasvim solidno, bez kako je netko rekao hektolitara krvi i specijalnih efekata. Ako ste fan psiho trilera i kvazi horora bez SF obavezno pogledati.
Zastrašujuće dobar!!
U zadnjih 5-6 godina europski horori osvajaju kino dvorane diljem svijeta, tako je i sa ''Sirotištem''. Iako ga ja nebi svrstavao među horore. ''Sirotište'' je zastrašujući nadnaravni triler. Film je fantastičan, a pogotovo kraj kad se gledatelju razjasni cijela priča!!! Svakako preporučam pogledati jer vas film neće ostaviti ravnodušnim!!
El orfanato
Jako dobar film, napet i jeziv, sa odlicnim glumcima. Nisam bas fan horora, ali kako su ovdje izmjesani zanrovi, ispalo je dobro.
Obavezno pogledati !
Iako film počinje prilično klišejizirano ( velika kuća, mračna tajna, duhovi ),vrlo brzo postaje jasno kako ovo nije običan horor. Atmosfera je jeziva i napeta, što je postignuto odličnim rakursima kamere, sjajnom glazbom i prezentacijom glumaca, za razliku od prolijevanja hektolitara krvi i specijalnih efekata čime smo obasuti u zadnje vrijeme. Ima i nekoliko sjajnih elemenata koji podižu razinu nelagode kao, primjerice, vrtuljak u dvorištu koji kao da mjeri vrijeme ili svjetionik na hridi. Radnja je kompleksna, ali nimalo zamorna, a u gotovo svakom je kadru očigledan utjcaj Del Tora. Toplo preporučam.
