Obitelj Savage
Ljubi bližnjeg svog
Radnja fokusirana na jednu disfunkcionalnu familiju - Savage, prati neočekivano ponovno zbližavanje, brata Jona (Philip Seymour Hoffman) i njegove sestre Wendy (Laura Linney).Poziv da se vrate u porodični dom, kako bi zbrinuli senilnog oca Lennyja (Philip Bosco), poremetiće njihove poslovne obaveze, dovodeći ih u još veći haos.No zajedničko vreme koje će brat i sestra provesti, doneće im nešto mnogo više: spoznaja da su zašli u zrelo doba, kada moraju da se hrabro uhvate u koštac sa svim životnim nedaćama, preuzimajući odgovornost za vlastite postupke...Poznata američka spisateljica,Tamara Jenkins potpisuje se kao kompletan autor ove porodične drame, prožete pomalo specifičnim humorom, u kome prikazuje jačinu ljudskih emocija kao sponu koja povezuje davno otuđene članove jedne porodice.Jaka glumačka ekipa, gde bih istakao i odličnu epizodu matorog čangrizavog oca, koga je Philip Bosco korektno interpretirao, pored dva glavna lika (Laura je imala nominaciju za Oskara).Zamerka ide na račun poprilično depresivno obojene radnje i niza dijaloga, koje je objektivno teško ispratiti tokom celog trajanja filma.Ipak ovo filmsko štivo je gledljivo, pa ljubitelji pravih, životnih drama sigurno će doći na svoje.
Teška depresiva
Još jedan film o ničemu (tzv. art film), usput naravno jako depresivan. Više mi je dosta takvih filmova. Ima ih na tone. I uvijek isto-puni su isprazne filozofije. (npr. Mala Miss Amerike također spada u tu kategoriju)
Vrlo fin film
Jako sam zadovoljna s ovim filmom; baš mi je nekako sjeo...možda zbog, meni, vrlo bliske teme obrađene na takav način da nije da sam izašla iz kina sa gorućom željom da uputim metak u centar glave. Možda je to zbog nastrano vesele i komične muzike i istih takvih momenata u filmu, koji osvježe sve tmurno što i treba pratiti ovakvu temu. Glumci su izvanredni, pogotovo crveni fatso koji plače :D neće ženit Poljakinju, ali plače nad jajima :D i na kraju kad pogleda predstavu pa se rasplače, a njegova sestra, sva ZAČUÐENA kaže: ARE YOU CRYING??? :D nije li se već trebala naviknuti :)) mala zamjerka: likovi često pretjerano urlaju kad se dovikuju iz sobe u sobu.
the savages
imdb kaže - genre: comedy / drama. malo su zabrazdili s tim, u najboljem slučaju fulali su poredak. ovo je pravcata obilteljska drama s normalnom ljudskom pričom. naravno da ima humora, al sve je to suptilno. uostalom, to je tako u normalnom životu. možda bi za andersonove filmove moglo pisati comedy / drama. jako je depresivan film, kako i ne bi kad se radi o bolesti, smrti, prekidu, usamljenosti, problemima iz djetinjstva… ali uopće nije teeeeežak za gledanje i proživljavanje, valjda zbog onog comedy. brat i sestra nakon što godinama nisu vidjeli svog oca, najednom se nađu u situaciju kad se moraju brinuti za njega jer je obolio od nekog parkinsona ili čega već. on je totalno cool (a zapravo uopće nije) i realan je, a ona je sva nevrvozna i grize ju savjest oko toga što su tatu morali staviti u starački dom. philip seymour hoffman već odavno ima puno bodova kod mene, ali s ovim se zakucao u najdraže. njegov lik predaje dramu i piše knjigu o brechtu, prekida s poljskom curom nakon tri godine zato što je njoj istekla viza i !!!plače svaki put kad mu ona peče jaja!!! e, to mi je najdraže u cijelom filmu. ona peče jaja, a za stolom sjede on i njegova sestra i on plače. genijalno.
