Blefer
Ovom filmu me privukla radnja o rivalstvu dvojice vrhunskih igrača pokera. Kad se k tome doda da je riječ o ocu i sinu koji se baš i ne vole, svjetskom prvenstvu u pokeru kojeg obojica žele osvojiti, te ljubav sina prema dobroćudnoj pjevačici, film mora biti dobar. Naravno ne smiju se zaboraviti ni velikani iza kamere; Hanson kao redatelj i scenarist, i Eric Roth kao scenarist.
Ipak nije ispalo sve tako idealno. Prvo što me donekle razočaralo (jer nije riječ o slaboj strani filma, nego jednostavno o nekakvoj mojoj predrasudi) je to što se ovdje radi o profesionalnim pokerašima kao sportašima, dok sam ja očekivao da će biti riječ o pokerašima-prevarantima koji raznim trikovima dobivaju partije. Svejedno svijet profesionalnog pokera je odlično i realno prikazan, a tome su svakako pridonijeli i stvarni profesionalni pokeraši koji se pojavljuju u filmu.
Druga stvar koja je mogla biti bolja, po meni je odnos između likova koje glume Bana i Barrymore. Njemu se nije posvetilo dovoljno pažnje i prostora u filmu, tako da (bez obzira što je riječ o kvalitetnim glumcima) on ostaje prilično nedorečen. Film bi bolje funkcionirao da se njihovoj ljubavnoj vezi posvetilo više pažnje, ili da se to svelo na minimum, tako da se sva pažnja usmjeri na odnos oca i sina.
Upravo je taj odnos(rivalstvo oca i sina, uzajamna tvrdoglavost i prošlost koja ih povezuje) kvalitetniji dio filma, zahvaljujući odličnim rolama Bane i Duvalla.
Posebno još valja istaknuti i odlično snimljene scene kartanja u koje je Hanson uspio prenijeti svu napetost i nevidljive tenzije, te odličnu uvodnu scenu cjenkanja glavnog junaka u zalogajnici.
Čak i ako niste veliki ljubitelj pokera i kartanja, mislim da će vam se film svidjeti, dok pravim zaljubljenicima u karte film svakako preporučam.
ocjena filma: 4
A: APP (karma 3.27)
Ocjena recenzije: -
Tvoja ocjena: -
