Dvoboj

Odličan početak odlične karijere

Odličan triler kojim se Spielberg prvi put pojavio na radaru Hollywooda. Weaver je sjajno odglumio naslovnu ulogu, ali treba pohvaliti i galeriju likova koje sreće po restoranima i gostionama uz cestu koja prolazi tipičnom američkom provincijom. Svi se doimaju pomalo zaostalo i nesvjesno vanjskog svijeta, pa na trenutke praćenje glavnog lika izgleda kao šetnja Faulknerovim romanom. Napetosti nikad ne manjka, a i ne mogu se oteti dojmu da narator koji u nekoliko navrata pripovijeda razmišljanja glavnog lika neodoljivo podsjeća na film Taksist koji je snimljen 5 godina poslije. I ovdje pratimo lika koji progresivno klizi u stanje posvemašnje psihoze i opsesije, kao što se ponavlja i motiv džungle bez pravila u kojoj se svatko bori za sebe i koja počinje odmah na izlasku iz gradske sredine. U Dvoboju nam Spielberg kaže kako je divlji zapad američke provincije još uvijek prilično divlji, dok nam istu stvar na neobično sličan način kaže Scorsese u Taksistu za urbanu džunglu. Film inače ima dojam nedorađenosti i niskobudžetne produkcije, no to uopće ne ometa uživanje u prikazu kafkijanske psihoze kojoj je Mann izložen, čak i danas - više od 30 godina nakon što je snimljen. Ovaj film dolazi iz ere koja se danas čini daleko, kada su glavne karte u trilerima bile psihološke karakterizacije (koje su ovdje sjajno odrađene krupnim planovima) – uz dodatak prekrasnog krajolika koji uz zlokobni kamion i glavnog glumca odrađuje jednu od glavnih uloga. Ovdje nema skupih eksplozija, histerične režije ili ekscentričnih rakursa bez kojih je danas uzbuđenje na filmu gotovo nezamislivo. Obavezno gledanje za svakog filmofila.

Ocjena recenzije: 4.0 Tvoja ocjena: -
Ocjeni recenziju