Priča o dvije sestre
Horor koji to nije
Da se odmah razjasni... ovo definitivno nije film za svakoga. Sporog tempa i teške, mučne atmosfere večinu naviklu na hollywoodske hororce će odbiti vjerojatno već u prvoj trećini filma. Prava šteta, jer ovo zbilja je dragulj nakon kojeg se ima osjećaj da se pogledalo nešto posebno iako velikoj većini ljudi ništa neće biti jasno... iako je sve jasno i bez rupa u priči. Pripremite se za puno wtf trenutaka od početka do kraja. Ovaj film žudi za višestrukim gledanjem, kako zbog slaganja priče u glavi, tako zbog izvrsne režije Ji-woon Kima koncentriranu na sitne detalje, naizgled zanemarive, ali u retrospektivi vrlo važne za ono što film poručuje, te do izvrsne glume cijelokupne ekipe, ali posebno mladih glumica. Iako bi se film lako mogao strpati u žanr tipičnih istočnjačkih horora zbog brojnih elemenata, on u suštini uopće nije punokrvni horor. Osim što ne inzistira na zastrašivanju gledatelja (dapaće, jako rijetko to radi), priča u cjelini, kada se shvati, je sasvim nešto drugo. Topla preporuka.
Užasno dosadno !!!
Prvih 20 minuta nitko ne progovori ni riječi, 2 glavne glumice uopće ne govore, uopće nije strašan... Razvučeno i dosadno... Ocjena: 1
Topla horror-drama
Jako sam veliki fan novije korejske kinematogrfije koja je, po meni, trenutno jedna od najboljih u svijetu. Ovaj zanimljiv film također nije iznimka. Za jedan tipičan horror, film je izuzetno spor, no to je i dobro jer nas postepeno uvlači u obiteljsku tragediju. Ovo u biti nije horror, nego jedna teška obiteljska drama koja govori o razoru, nečega kaj nam je najvažnije u životu, a to je familija. Pogledati svakako, makar ima i boljih iz korejske kinematografije.
Dobar hororčić
Pisati sada o tome koliko su trenutno azijski horori bolji od američkih i da su američki uglavnom lošije kopije ranijih japanskih i neće biti otkrivanje tople vode. To je i onako svima jasno. Ono što je ogromna razlika između američkih i japanskih filmova jest u tome da se kod japanskih naglasak stavlja na jezu, dok je kod amerikanaca masakr, krv i vizualni strah bitniji. Ali, izgleda da ni sami ne shvaćaju da strah proizlazi iz nepoznatog, i da se svi bojimo onoga što ne vidimo. A upravo je to poanta i ovog japanskog horora koji ima klasičnu prilu, klasični ritam, klasičan preokret (koji mi je, zbog iskustva, bio poznat već na polovici filma), ali također ima i nekoliko zaista jako, jako strašnih scena (klinka ispod sudopera - jezivo...) Ocjena: jako dobar japanski hororčić, ali ništa revolucionarno. 3,5
