Tigar i snijeg

tigar i snijeg

Što reći za ovaj film, osim fantastično?! Nakon ove dvije prethodne recenzije, nema se više ništa previše ni za dodati. Benigni u svom pravom elementu. Odlična kombinacija drame i komike u pravoj mjeri. Vrlo dobra glumačka ekipa, posebno Benigni, odlična fotografija i soundtrack. Jedan vrlo lijep, a istovremeno i snažan film, s vrlo dobrim završetkom koji daje odgovore na mnoga pitanja, ali otvara i mnoga nova. Svakako pogledati!

Ocjena recenzije: 0.0 Tvoja ocjena: -
Ocjeni recenziju

FANTASTIČNO (u svakom smislu te riječi)

Iako nemam običaj pisati recenzije, ovaj put učinit ću iznimku. Ugledavši vijest da film igra u kinu, i nakon pet mjeseci odmaka, u meni je zatitrao onaj isti žar oduševljenja kao one večeri kada sam film odgledala. Film u kojem se isprepliće java i san, rat i mir, začinjeno sa mnogo, mnogo lucidne ljubavi....(to može samo On – Roberto Benigni)...ostaje dugotrajno pohranjen u memoriji jednog (zahtjevnog:) ljubitelja filma. Osvrnut ću se samo na dio komentara koji kaže kako scene rata nisu dovoljno uvjerljive. Pa pobogu zašto bi to uopće trebalo biti uvjerljivo, kada je to stvarnost? Ako otvorimo bilo koji kanal bilo kojeg dana, unazad previše dugo vremena, imamo uvjerljivost bez premca. Što će nam još takva uvjerljivost na filmu (koji nije primarno, ratni), već taj dio priče (ako se ne varam)ima antimilitarističku vrijednost, a za takvu poruku nije potrebna uvjerljivost, može biti sasvim plastično, figurativno, da razumnom, pa i onom manje razumnom;-)) - Attilio De Giovanniju bude sasvim jasno, ili točnije nejasno - čemu sve to. Prolazi kroz ratno polje, ne percepirajući ga, kao da ga se ne tiče, veći problem mu stvara deva koja ga ne sluša. Film je prekrasan, prepun snolikog svijeta, metafora i simbola, koji ne traže objašnjenje za nešto što ne postoji. Tamo i tigar i snijeg usred ljeta djeluju sasvim prirodno. a opet fantastično(u svakom smislu te riječi).

Ocjena recenzije: 4.0 Tvoja ocjena: -
Ocjeni recenziju

KRISTALNA KOCKA VEDRINE

Kroz prozor svoga stana promatram ovo prosinačko poslijepodne pitajući se gdje su nestali oni dani kada je snijeg i u nas bio normalna prirodna pojava. Tigar usred Zagreba - who cares, ali snijeg... eh da, on mi baš fali, onako pošteno... A Roberto Benigni (nikad Maligni:o)) pred nama još jednom stvara filmsku čaroliju te uspješno miješa i snijeg i tigra, i Rat i Mir, i mržnju i ljubav, i vjeru i beznađe... uvijek iznova propitkujući koliko je naša stvarnost uistinu stvarna te da li naše snove možemo i smijemo tako olako smjestiti u svijet nerealnoga. I kako to kod njega na kraju balade obično i biva, on "stvarnost" pretvara u bajku, a "snove" u realnost, pa ti brate mili uzmi od toga svega baš ono što tebi treba i složi si neku svoju osobnu životnu kašu ;o) Roberto je definitivno čovjek koji promatra svijet iz perspektive "napola pune čaše", i lijepo je znati da usred kaosa svakidašnjice možeš naići i na filmsko-bajkovite oaze prostodušne bezazlenosti. Roberto, ponekad si užasno iritantan u svojim neverending bezglavim brbljariljama i toliko te nepodnošljivo mrzim da te beskrajno volim!!! HVALA TI!!! Ocjena: čista četvorka, sa mogućnošću povišenja ;o)