24. dan
Dva homoseksualca zatvorena u stanu koji 90 minuta preispituju teme od homoseksualnosti kao takve do sporta i provincijalizma - a sve pod dramatskim pritiskom zapleta u kojem prvi drži drugog kao taoca u iščekivanju rezultata njegovih krvnih pretraga.
Po nekima među najboljim indie američkim filmovima 2004. (prikazan na Tribeca Festivalu) - po drugima mršav filmić jer se težina psihološkog trilera stavlja na leđa dvojice neuvjerljivih glumaca.
Istina je - kao i obično - negdje u sredini.
U svom debitantskom radu redatelj Piccirillo (također i scenarist - film je ekranizacija njegove drame) sam sebi diže letvicu na vrlo visoku razinu jer se ovakav tip psihološkog nadmudrivanja dva lika na filmu pokazao kao kost u grlu mnogih filmaša. Da bi ovakav film uspio potrebna su dva faktora - sjajno odrađena gluma jer o njoj ovisi karakterizacija, pa time i psihološki momenti cijele priče - te jednako sjajna režija koja mora stvar upakirati na fino izbalansiran način, pažljivo regulirajući tempo.
U prvom segmentu može se reći da je film okej uspio jer Marsden i Speedman unatoč svojim mene-stavljaju-u-film-da-privuku-klinke pojavama uspijevaju likove prikazati dovoljno slojevito da podnesu ovakvo 90-minutno razvlačenje.
Drugi segment je zato prilično podbacio. Piccirillo se baš i nije puno trudio posebno pristupiti filmskoj obradi vlastite drame pa cijela stvar izgleda jako statično. Tempo nije dovoljno ravnomjeran pa postoje dijelovi filma koji djeluju razvučeno - i još se povremeno ubacuju flashbackovi koji u prvoj polovici djeluju kao strano tijelo u filmu - a u drugoj polovici su potpuno suvišni.
Sve skupa okej filmić ako imate živaca dati šansu filmu koji je 90 minuta klaustrofobije i psiholoških igrica plus velika žlica gay/aids tematike i propitkivanja moralne opravdanosti promiskuitetnog načina života.
Ocjena recenzije: 5.00
Tvoja ocjena: -
