Ta divna splitska noć

uspjeh

jako interesantan omnibus našeg perspektivnog redatelja postepeno je izrastao u kultni film novijeg doba hrvatske kinematografije.
i to sasvim zasluženo.

vješto se isprepliću tri, vrlo dobro smišljene i razrađene, priče koja svaka na svoj način objašnjava sivo naličje predivnog hrvatskog grada.
crno-bijela kamera, postepena ptičja perspektiva, oronuli interijeri i tijesne prazne ulice grada sjajno su se uklopile uz samu fabulu.

glumci, uključujući i one najmlađe, uspješno odrađuju svoj posao. čak i dino dvornik svojom prepoznatljivom ludošću daje onu življu dijagonalu atmosferi filma kako bi se sumorna tema još više istaknula. isto tako i povremeni nalet splitskog temperamenta kako bi, također, dodatno naglasio mjesto radnje.

nedostaci su malo "teži" završetak, te gdjekad klimava realnost i preočita "gluma", donekle sa mornarima, te očito sa koncertom koji sam po sebi izgleda prisilno umetnut u cijelu priču.

TA DIVNA SPLITSKA NOĆ

Snažan četvrti film odličnog hrvatskog redatelja Arsena A. Ostojića koji hrvatsku kinomatografiju odvodi u sam vrh svjetskog filma. Jedan od najnagrađivanijih filmova suvremenog hrvatskog filma.

Na prvi pogled radnja izgleda zamršteno, ali je riječ o jednoj veoma jednostavnoj priči, točnije pričama. Naime, u središtu filma su tri radnje koje se međusobno isprepliću – vremenski, prostorno, tematski, psihološki... Zanimljiv je i način na koji se stvara zajedništvo svih likova, a to je koncert pjevača ( Dino Dvornik ) na peristilu kroz koji svi prolaze. Mnoštvo priča, jedinstven kraj – smrt na koju se redatelj veoma vješto vraća nekoliko puta.

U priču ulazimo preko prvog nositelja radnje, dilera Nike ( Mladen Vulić ) koji odlazi u posjetu mladoj udovici Mariji ( Nives Ivanković ) koja živi sa svojim sinom ( Ante Šimun Majstorović ) u malenom stančiću. Savršena psihološka karakterizacija likova u tim scenama dolazi do jasnog izražaja.

Druga u paleti protagonista je mlada devetnaestogodišnja djevojka Maja ( Marija Škaričić ) koja dolazi iz dobro stojeće obitelji. Sa Majom se susrećemo u njezinim trenucima krize koji nastupaju onda kada se nalazi u nemogućnosti da dođe do heroina. Igrom slučajeva susreće starog narkomana u jednoj splitskoj uličici i on joj predlaže da se za pomoć obrati mjesnom preprodavaču droge Blackyu ( Marinko Prga ) te Maja odlazi do obližnjeg kafića u nadi da će joj Blacky pomoći. No, kako u životu ništa nija badava, Blacky joj nudi jedan noćni posao pomoću kojeg će zaraditi za drogu. Riječ je, dakako, o prostituciji. Maja u očaju prihvaća ponudu i odlazi do obližnje kuće u kojoj bi trebala zadovoljiti mladog crnca Frankya, američkog mornara.

I poslijednji protagonisti ovog zanimljivog filma su Luka ( Vicko Bilandžić ) i prelijepa Anđela ( Ivana Roščić ) dvoje mladih teenagera koji žele prije Nove godine izgubiti nevinost.

- Zaista snažan film koji progovara o problemima s kojima se teško nositi kada dođu.

OCJENA: 10/10

split

film "ta divna splitska noc" pogledao sam sa velikim zakasnjenjem...naime tek rujna 2005...
film je na mene ostavio mijesane dojmove...
zbog tri razloga.

prvi je taj da vec neko vrijeme [duze? hm, sto je dugo?] ne zivim u splitu, odnosno tamo se nadem po par dana ljeti i za novu godinu...
naravno da mi je to vratilo hrpu uspomena i probudilo feeling splitskog geta...

drugo, nekoliko glumaca poznajem osobno iz mladjih dana...

trece, sam sam proveo dosta [dobrih i ne tako dobrih] godina po getu, tako da dobro poznajem "mjesto radnje"



glavne pohvale idu kameri i fotografiji definitivno...
gluma je skoro pa jako dobra...
konstrukcija price isto tako, ali scenarij je mogao biti puno bolje izveden...da se izbjegnu sve naivne scene koje mi kvare dojam filma...
glazba mi se cini prebanalna i na momente iritantna i to mi jako smeta...film sa takvom kamerom zasluzuje puno bolju glazbenu podlogu...dvornikove pjesme jos i imaju nekakvu tezinu i dobro dosle su, ali ih ima "malo" previse...koncept koncerta i publike je "malo" neuvjerljiv...

siguran sam da bi slicne zamjerke imali svi oni koji znaju sto je get i sto se tamo dogadalu u 90tima...

u svakom slusaju je jako dobro sto smo dobili jedan takav film...

na kraju, veliki bravo za Ivanu Roscic, Pavu Zorica i Mirka Pivcevica

pozdrav...

mda...
ovo je definitivno jedan od najboljih filmova napravljenih na ovim prostorima u jako dugo vrijeme. fantastično je kako se može za malo novaca uz dobru ekipu napraviti sto put bolji film nego što ga rade oni što imaju para. samo pitanje je koliko smo u zabludi zbog upravo takvih tehničko administrativnih stvari koje idu u prilog ovom , za te uvjete, remekdjelu, a koliko je uistinu riječ o dramsko-režijsko-glumačkom remekdjelu ! u svakom slučaju, film je dobar, a još je bolja poduka svim onima ( domaćim autorima) koji kukaju da nemaju novaca da snime film, jer ovaj film ( nakon što ga pogledate, ocijenite dobrim, iako krajnje depresivnim i toksičnim od svih droga koje prikazuje kroz likove, priču, situaciju, pa i kadrove koji su nerijetko nadrogirani. pa onda saznate uvjete u kojima je sniman) šalje jasnu poruku da nije bitno što je u džepu, nego u samim autorima. a još ako je talenta ...

Ne-standardna četvorka

Ukratko...
Obzirom da je riječ o FILMU, recimo da je riječ o malo iznadprosječnom uratku.
Obzirom da je riječ o HRVATSKOM FILMU, recimo da je izuzetno dobro ostvarenje.

Obavezno bih ga preporučio drugima, ako ništa drugo, barem zato što će se još dosta o filmu pričati.

Gluma- recimo da je dobra (iako se još osjeća ona teatralna traljavost Hrvata)

Kamera- jedan od najboljih elemenata

Muzika- čist OK ona jednostavna melodija koja se provlači kroz cijeli film

Scenarij- nije za pohvalit

Dino Dvornik i ono prduckanje po mikrofonu- nikad se ne ponovilo

Sve u svemu, očekivah više, ali dobih dosta dobro.

Pucanj u ponoć

Prvenstveno bih ovom kritikom pohvalio organizatore CRŠ-a zbog sjajne odluke da puste besplatne projekcije domaćeg filma, pa sam tako slučajno nabasao na "Tu divnu splitsku noć". Prvijenac A.A. Ostojića privukao je potpuno zasluženo pažnju na hrvatski film, kako na međunarodnim festivalima, tako nadam se i u domaćim kinima. Intrigantno ostvarenje koje koncepcijom omnibusa tri priče koje se isprepliču u jednom hitcu ispaljenom u samu ponoć u novogodišnjoj noći neodoljivo podsjećaju na Jarmuscev "Mystery train". Crno-bijela fotografija, mnogo ptičjih perspektiva i krupnih planova, pojačavaju atmosferu tjeskobe. Split geto pdsjeća na arhetipski labirint u kojem različita zla vrebaju slabe ljudske duše, i Dino Dvornik kao središnja figura u tom labirintu, ali ne Minotaur koji čeka žrtvu već "odsutni bog" koji vuče nevidljive silnice. Film je lišen većine boljki hrvatske filmske provincijalnosti, ali je opet dovoljno lokalno aktualan koliko je i tematski univerzalan. Vjerujem da Coolio dobrom ulogom doprinosi toj univerzalnosti, a primjedbe o američkom elementu smatram smiješnima. Jedini prigovori filmu mogu dolaziti zbog ponešto neujednačenog ritma i malo slabijeg svršetka. Biti ću vrlo slobodan u ocjeni i reči da je ovo bez daljnjega najbolji hrvatski film od 1990. do sada, čak vjerujem da bi uz klasike poput Berkovićevog "Ronda" i Tanhoferovog "H-8" zavrijedio postati dio obvezne filmske literature,a samim time i dio hrvatske opće kulture.
Apsolutni must see!

divan film o ne tako divnoj noći

Kamera, atmosfera i gluma tri su osnovna aduta Ostojićevog djela, ponajboljeg Hrvatskog filma ove godine. Upotreba crno-bijele kamere stvara dojam tjekobe koji se provlači kroz cijeli film. Film ostavlja gorak okus u želucu, ali, nažalost, vjerno dočarava atmosferu 'najlipšeg grada na svitu'. Čak je i Dvornik solidan. U odnosnu na Vrdoljakovu Dugu tamnu nuć ova Splitska je, usprkos svemu, puno sjetlija.

izvrsno

konačno nešto dobro!
hrvatski film je na respiratoru, ali ga brešan i sada, ostojić još drže na životu.

naš je film ove godine dobio dva elektrošoka zvana svjedoci i ta divna splitska noć. i to su bila dva dovoljno jaka šoka da ga povrate u život.
jedno veoma iznadprosječno djelo pogođena ugođaja - crno bijela kamera koja se nevjerojatno uklapa (a zato je i postavljena) u atmosferu rekao bih cijele hrvatske, a ne samo splita.
nevjerojatno dobri glumci. za razliku od razvikane nives ivanković, koja je najslabija u cijelom filmu (a zbog glume nije ni angažirana!!!), mladi glumci su fenomenalni.
marinko prga i marija škaričić su stvarno dobri i ako ovako nastave smiješi im se lijepa budućnost u svijetu filma.
moram pohvaliti i lucidnu kameru, koja je pravo osvježenje u moru hrvatskih klišeja.
režija je odrađena maestralno, matišić je klasično dobar, sam ugođaj...
stvarno odličan film
8/10