Kajmak i marmelada

miki miška :)

hehe, jako dobar moram priznati. iako ga ne bih skroz svrstala u komediju već u drama/komedija kategoriju, film ima nekoliko jako dobrih fora, baš onak za nasmijati se. đuro dobar kao i uvjek, bjelogrlić također...ako volite ovakve filmove i navedene glumce, svakako pogledati!

užas

prijatelji su me nagovorili da to gledam. kao ono, ma super ti je komedija, puknut ćeš od smijeha. moš mislit, da pukneš od dosade i od užasa. film prikazuje bosance i slovence s najtipičnijim i generaliziranim osobinama. ono, bosanci su lijeni, glupi i muljatori, a slovenci su dosadni, pametni i škrti. ma da. ako to i je tako, to meni nije smiješno, i film je prilično jadno napravljen. najjača scena-kad ružna plavuša pokaže sise. svašta. neznam šta im je to trebalo. uglavnom, film je dosadan, ni najmanje smiješan i definitivno pun predrasuda.

SloBiH

Branko Djurić, za raju Djura, posve sigurno više nije samo šaljivi kuhar čije su nas čarolije uveseljavale krajem osamdesetih u nezaboravnim nadrealistima. Djura je odlaskom iz rodne Bosne postao ozbiljan glumac i, čini se, rasan redatelj. Njegov «Kajmak i marmelada» najbolji je, da budemo precizni, film snimljen u Sloveniji, još tamo od Autsajdera (još jedan sjajan spoj slovenskih i bosanskih kreativnih snaga). Djuric je Božo, tipični južnjak na privremenom ljenčarenju u Sloveniji. Dane provodi buljeći u televizor i čekajući svoju Špelu (Brankova stvarna i filmska životna partnerica Tanja Ribič) da se vrati s posla i «prinese kak denar». Kad Špeli prekipi svaki dan kušati neukusan spoj marmelade i kajmaka izbaci Božu iz stana uz jednostavan ultimatum – nađi posao, bitango! Ðuri ne preostaje drugo doli sjesti na stari bicikl i krenuti u avanturu.
Zaplet upotpunjuje južnjak-krimos u interpretaciji neizbježnog Dragana Bjeloglića koji naivnog Božu uvodi u svijet human trafficking-a, nove vrlo isplative igrarije balkanske mafije. No, Božo će uz pregršt sjajnih, dobrim humorom ispunjenih, scena pronaći krivudavi put do Špelinog zagrljaja. Film se nemilosrdno poigrava brojnim stereotipima kako o Slovencima («kdo dela samomore» i hojlarijaha u birtiji) tako i o južnjacima (u ulozi jednog od Bjelogrlićevog pobočnika javlja se i naš Rene Bitorajac, ne odveć uvjerljivo doduše). Cameo je zabilježio i svestrani slovenski zabavljač Magnifico koji i sam gradi karijeru Slovenca s južnjačkim odmakom. Preporuka: gledati u svakom slučaju.

bolji je kajmak s cevapima

simpa pricica, ali nekako rastegnuta, predvidljiva i... hm, dosadnjikava?! Komicnih trenutaka ima puno manje nego sto bi se to moglo ocekivati od Ðurića, ali ima par fora trenutaka - u kojima se uglavnom ismijavaju Slovenci :)

Redateljski prvijenac jednog od Nadrealista i glavno propagandno lice "najvećeg hrvatskog portala" na Internetu, već neko vrijeme nastanjenog u susjednoj državi. Relativno jednostavne ideje (ljubav između Bože (Ðuro) i Špele (Tanja) i prepreke pri ostvarivanju iste), film ne prikazuje samo odnos između dvije osobe, različitog spola, već i odnos između dva ponekad poprilično različita mentaliteta. Uz napomenu na početku filma da se on ne odnosi samo na Slovence i Bosance, već da svatko od nas ima svoje "južnjake"... Dakle, on je Bosanac, a ona Slovenka. Ona radi, on ne (osim ako se izležavanje na kauču ispred nogometa na TV-u ne ubraja u poslove). Ona na kraju popizdi i da mu ultimatum da nađe posao...

Predrasude i stereotipi o ove dvije nacije, su možda najeksponiranija pitanja s kojima se Ðuro u ovom filmu poigrava, iako nisu jedina. No, čini mi se da Ðuro njima barata na izvrstan način (naravno, uz pomoć humora) i da se niti jedna od spomenutih "prozvanih" nacija ne bi trebala naći uvrijeđenom. Tu su i ležerna lijenost i burek (BiH) i zatvorenost i stopa suicida (SLO), ali film, iako bi uz dobar scenarij i to vjerojatno bilo dovoljno za dobru komediju, ne staje na tome. Tu je i organizirani kriminal kao i prijevoz ilegalaca preko Slovenije koji je očito velik problem u toj novounijskoj državi. Mi Hrvati očito nemamo takve probleme, ako je suditi po našim filmovima – doduše, kako bi rekao jedan moj prijatelj, ako bi sudili po većini naših filmova, onda smo mi totalni kreteni. Čast izuzecima, naravno. Filmovima, mislim.

Vrlo dobrog scenarija (dobro napravljen kraj), već klasično dobro ostvarenih uloga (što glavni trojac, što sporedni likovi kao npr. Rene Bitorajac na slovenskom) fine glazbene pozadine (Saša Lošić je izrastao u pravog modernog filmskog kompozitora) te vrlo dobre režije, "KiM" nudi jednu jako dobru životnu priču. Stoga, pustite očekivanja o urnebesnoj komediji što je priljepljeno filmu u marketinške svrhe i pogledajte Život na velikom platnu.

komedija?halo?

mozda ja nemam smisla za humor, al ovaj film nikako nije komedija iako su se neki oko mene trgali od smijeha, na ni najmanje smijesnim dijelovima...
film ostavlja gorak okus i nemojte ga ic gledat da se razvedrite. film je sasvim ok, ali zaboga...zasto u svakom slovenskom filmu mora biti svercanja ljudi?? to me svaki put ubije u pojam, ali je atmosfera cijelog filma pomalo katastroficna, s neizbjeznim osjecajem tjeskobe, i lose karme...
daleko od toga da je film los, ovisi za sto ste raspolozeni...