Crni balon
The Black Balloon
(2008.)
The Australian Film Commission/Blitz
97'
drama
Režija: Elissa Down
Scenario: Elissa Down, Jimmy Jack
Producent/i: Tristram Miall
Zemlja: Australija, Velika Britanija
Linkovi: imdb
Napeta drama o tinejdžeru koji mora preuzeti brigu o svom teško bolesnom bratu.
Kada Thomas (Rhys Wakefield) i njegova obitelj stignu u njihov novi dom, on je prisiljen preuzeti brigu o svom autističnom starijem bratu, Charlieju (Luke Ford). Uz pomoć svoje nove djevojke, Jackie (Gemma Ward), Thomas će dati sve od sebe kako bi savladao izazove koje pred njega, i njegovog brata, stavlja njihova teška životna situacija.
Prvi dugometražni film mlade australske redateljice, Elisse Down, nominiran je za čak jedanaest nagrada na Australskom filmskom festivalu, od kojih je osvojio one za najboljeg redatelja, film i scenarij.
Prvi dugometražni film mlade australske redateljice, Elisse Down, nominiran je za čak jedanaest nagrada na Australskom filmskom festivalu, od kojih je osvojio one za najboljeg redatelja, film i scenarij.
Moraš biti prijavljen/a!
Briljantno... na australski način
Postoji nešto toliko specifično za većinu australske filmske produkcije, svojevrsni "nepretenciozni realizam", gdje filmovi prikazuju naizgled jednostavne priče na samozatajan, fascinirajuće životni način - sasvim različit od pompe, (kvazi)filozofije i pretencioznosti, da ne kažem, "oskarovskog sindroma" kojeg često pronalazimo u hollywoodskoj A-produkciji.
The Black Ballon je mješavina tople obiteljske priče o prihvaćanju autističnog člana obitelji te istovremeno tinejdžerske drame o odrastanju. Okosnica priče je četveročlana obitelj, njihovi međuodnosi, životni usponi i padovi, ali ponajviše kako roditelji i glavni lik Thomas prihvaćaju autističnog sina Charlija. Thomas pokušava naći ravnotežu između odrastanja, prve ljubavi, trnovitog puta do prihvaćanja u školi kao i prihvaćanja svog autističnog brata i svojih osjećaja prema njemu...
Naoko jednostavna priča, razastrta s toliko osjećaja za glavne likove i sa sjajno pogođenim gorko-slatkim okusom koji život obično nosi. Film je djelomično autobigrafski, jer i sama redateljica u intervjuu priznaje da je odrasla uz dva autistična brata, što je očita inspiracija za film.
Režija je odlična, mirna, precizna, sa velikom dozom realnosti i finim životnim detaljima - osjećate kao da ste dio te obitelji i proživljavate sve s njima. No redateljica nikada ne zauzima stranu već prikazuje stvari kakve jesu i dopušta gledateljima emocionalni angažman i odlučivanje.
Glumci su sjajni, iznova me oduševljava toliko nepriznata Toni Collette (zbilja sjajna uloga) no film ipak nosi duboko potresna uloga Luke Forda. Ako ste mislili da je Hoffman sjajan u antologijskoj ulozi - onda pogledajte ovaj film. Luke Ford je dao toliko emotivno potresnu i bolno realnu ulogu da sam se na više mjesta pitao da li je uopće gluma ili stvarnost. Bez premca, kapa dolje.
Dakle, ne trebate biti fan "Kišnog čovjeka" ili recimo jednako sjajnih "Buđenja" da biste pogledali ovaj film.
Dirljivo, toplo, potresno i nezaboravno filmsko iskustvo.