Impuls
Dimension Films (The Weinstein Company) / UCD
Režija: Jim Sonzero
Scenario: Ray Wright, Wes Craven
Producent/i: Mike Leahy, Joel Soisson, Anant Singh, Brian Cox (VI)
Zemlja: SAD
Linkovi:
službeni site
trailer
imdb
Nešto nas čudno vreba s interneta i iz mobitela. U trenutku dok ovo čitate, možda ste već zaraženi... Bu!
Što ako je naša tehnologija uspostavila kontakt s drugim svijetom gdje žive bića koja istu tu tehnologiju koriste kao prolaz u naš svijet? Što ako ta bića nisu nimalo dobronamjerna? I što ako oni žele jednu stvar koju mi imamo, a oni ne…?
Mattie (Kristen Bell) je studentica čiji bivši dečko nakon razdoblja depresije počinjava samoubojstvo. Čini se da je njegova depresija povezana s neobičnim kompjuterskim programom kojim se bavio, a koji nastavlja raditi čak i kada je kompjuter isključen iz struje. Istražujući njegovu smrt, Mattie i njezini prijatelji postaju svjedocima neobjašnjivih prizora, a ljudi oko njih počinju umirati bizarnim smrtima.
Ovaj redateljski debi Jima Sonzera remake je cijenjenog japanskog horora `Kairo` Kiyoshija Kurosawe (koji btw nema nikakvih rodbinskih veza s prezimenjakom mu Akirom). Kurosawin original shvaćen je kao metafora na suvremeno japansko društvo, osobito na dva njegova vrlo aktualna problema – sve učestalija samoubojstva i hikikomori. Potonji je fenomen karakterističan za japansko društvo, a povezuje se uz adolescente koji, zbog različitih socijalnih ili osobnih razloga, traže maksimalnu izolaciju od obitelji i društva, zatvarajući se u svoje sobe u periodima od nekoliko mjeseci, pa čak i nekoliko godina.
Iako je koscenarist američkog remakea otac Freddyja Kruegera, Wes Craven (čiji najpoznatiji radovi iz 70ih i 80ih imaju vrlo osviješten kritičan odnos prema društvu, kao npr. `The Last House On The Left` ili `The Hills Have Eyes`), sudeći prema recenzijama Sonzerov film nije postigao kompleksnost Kurosawina filma. Ethan Alter iz Film Journal Internationala zamjerio mu je što je `tematski podtekst originala zamijenio jeftinim zastrašivanjem`, a većina kritičara na RottenTomatoesu misli isto. Pohvaljeni su vizualni izgled i poneka strašna scena.
Moraš biti prijavljen/a!
freakvencija
u gomilanju remakeova japanskih horrora samo su se neki uspjeli izdvojiti. ovo nije jedan od th filmova. kombinacija "kruga" i neke vrste trilogije "vriska" pruza nam zabavu ali i neobicnu kombinaciju tih dvaju potpuno razlicitih vrsta horrora. a sto je drugo za ocekivati kada wes craven radi remake japanskih vizija straha. nije lose, ideja mi se zapravo veoma svidja jer počinje se razmišljati, iako okolišaju dok o tome govore još od 80-tih u "oni žive", o teoriji i znanstveno dokazanim cinjenicama davida ike-a. slicno trazenje frekvencija vidjeli smo i u "pravoj frekvenciji", pa sada i ovdje gdje je po prvi puta film najblize dosao ovoj teoriji. o kvaliteti i glumi nema govora, vidi se da je visoki budzet ali i hollywoodizacija učinila svoje. jadno je, sa druge strane, osuđivati i pokušavati dokazati nekim kvazi moralnim porukama, gdje nas vodi svijet mobitela, interneta i televizije. kao da to sve već ne znamo i da cemo nesto uciniti. dakle, ipak ok film vrijedan gledanja, najvise zbog doticanja teme trazenja novih frekvencija, soplidno napravljeno, na trenutke dosadno, ali ipak zabavno. prva teen-japanska kombinacija. jos bi samo izdvojio spominjanje piratskih dvd-a, kao kratkog osvrtanja na "probleme" filmske industrije, bez kojih kao da ne moze proci niti jedan noviji cravenov film. pogledajte, nije ipak toliko los.