Dvoboj
Universal Pictures
Režija: Steven Spielberg
Scenario: Richard Matheson
Producent/i: George Eckstein
Zemlja: SAD
Linkovi: imdb
David Mann je trgovački putnik, kojem posao diktira česta putovanja na duge staze.
U unutrašnjosti Kalifornije vozi se slabo prometnom autocestom na poslovni sastanak u svom crvenom Valiantu. Vedar je i sunčan dan, koji provodi u vožnji, što je dio njegove svakodnevne rutine, a na sastanak mora stići hitno i u priličnoj je žurbi.
Ispred njega se odjednom nađe golemi i spori tegljač obavijen oblakom ispušnih plinova slabo održavanog motora. Mann ga pretekne i u tom trenutku nevidljivi vozač svoj kamion pretvara u ubojito oružje teško četrdeset tona. Manna zahvati panika i na sve načine pokušava izbjeći progonitelja, ali mu to nikako ne uspijeva.
S vremenom mu postaje jasno da se ne radi o nadmetanju dva vozača, već da se u ovoj situaciji bori za vlastiti život. Čak se zaustavi i u restoranu uz cestu, da bi, užasnut, shvatio da se vozač tegljača također tu zaustavio. Ako se želi izvući iz ove borbe na život ili smrt, morat će i sam pretvoriti u ubojicu.
Moraš biti prijavljen/a!
Sjećam se da sam kao mali drhtao od uzbuđenja dok sam ga gledao
Odličan početak odlične karijere
Odličan triler kojim se Spielberg prvi put pojavio na radaru Hollywooda. Weaver je sjajno odglumio naslovnu ulogu, ali treba pohvaliti i galeriju likova koje sreće po restoranima i gostionama uz cestu koja prolazi tipičnom američkom provincijom. Svi se doimaju pomalo zaostalo i nesvjesno vanjskog svijeta, pa na trenutke praćenje glavnog lika izgleda kao šetnja Faulknerovim romanom.
Napetosti nikad ne manjka, a i ne mogu se oteti dojmu da narator koji u nekoliko navrata pripovijeda razmišljanja glavnog lika neodoljivo podsjeća na film Taksist koji je snimljen 5 godina poslije. I ovdje pratimo lika koji progresivno klizi u stanje posvemašnje psihoze i opsesije, kao što se ponavlja i motiv džungle bez pravila u kojoj se svatko bori za sebe i koja počinje odmah na izlasku iz gradske sredine. U Dvoboju nam Spielberg kaže kako je divlji zapad američke provincije još uvijek prilično divlji, dok nam istu stvar na neobično sličan način kaže Scorsese u Taksistu za urbanu džunglu.
Film inače ima dojam nedorađenosti i niskobudžetne produkcije, no to uopće ne ometa uživanje u prikazu kafkijanske psihoze kojoj je Mann izložen, čak i danas - više od 30 godina nakon što je snimljen. Ovaj film dolazi iz ere koja se danas čini daleko, kada su glavne karte u trilerima bile psihološke karakterizacije (koje su ovdje sjajno odrađene krupnim planovima) – uz dodatak prekrasnog krajolika koji uz zlokobni kamion i glavnog glumca odrađuje jednu od glavnih uloga. Ovdje nema skupih eksplozija, histerične režije ili ekscentričnih rakursa bez kojih je danas uzbuđenje na filmu gotovo nezamislivo. Obavezno gledanje za svakog filmofila.