Sjena sumnje
Universal Pictures/Continental film
Režija: Alfred Hitchcock
Scenario: Sally Benson, Alma Reville, Thornton Wilder
Producent/i: Jack H. Skirball
Zemlja: SAD
Linkovi:
Obitelj Newton, Emma, Joseph i njihova kćer Charlie vode miran život u koji ulazi ujak koji se nalazi pod paskom policije.
Newtonova najstarija kćer obožava svog ujaka, po kojem je i dobila ime. Pomisli da joj je trenutno u životu potrebno veselje, a nitko je ne može razveseliti kao on. Odluči ga pozvati da na neko vrijeme dođe k njima u posjet. No došavši u poštu, shvati da je ujak već na putu do njih. Naime, prate ga detektivi, koji ga sumnjiče za ubojstvo i mora se pošto poto maknuti iz grada.
Charlie Oakley osumnjičen je da zavodi bogatašice, a potom ih i ubija, da bi se domogao njihovog novca. Čim je stigao u Santu Rosu, njegovi su nećaci presretni, a pogotovo najstarija nećakinja, u čijim očima je on najsavršeniji čovjek na svijetu, koji je jedini razumije i jedini shvaća da je ona stvorena za nešto više od malog gradića u kojem živi.
No uskoro joj se počinje činiti da s ujakovim ponašanjem nešto nije u redu, a s dolaskom dva detektiva, neke stvari izađu na vidjelo. Kad joj oni ispričaju za što sumnjiče njenog ujaka, Charlie shvaća da sve ono što je mislila o njemu pada u vodu i da je njen život sad u opasnosti.
Moraš biti prijavljen/a!
uhhhhh...
Veliki sam ljubitelj Alfreda Hitchcocka i rijetki njegovi filmovi me mogu razočarati, a oni koji me uspiju razočarati shvaćam ih u kontekstu vremena i tada shvaćam da su ipak hrabri i posebni. Takav primjer su "Ptice". Danas su bezvezne i stupidne, ali onda je to bilo vrlo hrabro i nešto vrlo posebno u tadašnje vrijeme.
Film "Sjena sumnje" je nešto što bi čovjek opisao do sedamdesetih minuta filma kao vrlo smišljenu krimi priču, tj. slutnju mlade djevojke oko njezina ujaka, ali nakon neke sedamdesete minute film se pretvara u najveće (ovako se nikada ne bih izrazio o filmu, ali ovaj put je to okrutna istina), pretva se u najveće govno koje sam ikada vidio, barem kod Hitchcocka. Iz tih stupidnih i užasnih zadnjih 20 do 25 minuta jedino bi Mel Brooks mogao napraviti komediju, ali ovo što je Hitchcock napravio je upropastilo cijelo gledanje filma. Da me ne bi krivo razumjeli nije ih Hitchcock pretvorio u komediju nego je ostao ozbiljan što je možda najgore oko ovog scenarija.
Nije kriv ni sam Hitchcock toliko, koliko je kriv stravično simpatičan scenarij sve do tih zadnjih presudnih trideset minuta filma. Hitchcock je kriv onoliko što je izabrao ovakav scenarij i što ga nije nažalost uz puno hrabrosti, koje je inače imao, nije pretvorio u komediju.
Glumci su dobri, režija je dobra, ali scenarij za jedan. Pogledajte film zbog toga što se radi o legendarnom Alfredu Hitchcocku, te ćete vidjet da i velikani griješe. Tko zna, možda se i vama svidi.
Razmišljao sam o ocjeni koju dati. Do zadnjih trideset minuta dao bih četiri, ali zbog toga što je scenarij odjedamput postao govno i uništio cijeli film to je nešto između tri i dva. Odlučiti ću se za nižu ocjenu, jer scenarij uništava cijelo gledanje i niste zadovoljni na kraju filma.