Mali svijet

Tog 16. rujna dan se činio poput bilo kojeg drugog dana, sa svim svojim glavnim jelima, dodacima, začinima i desertima – jedan se doktor (Miki Manojlović) želi ubiti, dva policajca (Bogdan Diklić i Lazar Ristovski) odlučuju zajahati krivom stranom zakona i izabiru krivi put, osumnjičenik i lopov (Branko Đurić) misli da ga nikad nitko neće uhvatiti.

Njegova supruga slastičarka (Irena Micijević Rodić) jedino što zna je voljeti, policijski dvojac vjeruje u sudbinu, a doktor na rubu samoubistva u neizbježan kraj. Kojih pet, pitate se vi, pa četvero ih je? Ha, spomenuli nismo glavnu facu, a to je nerođeni dječak koji jedini zna pravi put na kojem će se vremenom svi oni sresti. Radi se i o istinskom i o izmišljenom putu, ili kako bi ekipa filma to nazvala – autocesti sudbine.

Jednom kad je putovanje započelo, komedija sudbine uzela ih je svih pod svoje. Mada nitko do njih ne zna što će im se na kraju desiti, svi se zdravo nadaju samo najboljem. Kroz cijelu nas priču polagano vodi glas fiktivnog Ogija.

Po ovom momalo zbrkanom scenariju jasno vam je da se radi o ne tako tipičnom filmu s Balkana. Priča je posebna, slojevita, puna raznih poruka i simbola i ispričana na moderan, brz i humorističan način. Da li film nudi i odgovore na velika životna pitanja o 'pravdi, smrti i nadi' morat ćete otkriti sami. Ili kako bi sam redatelj, a ujedno i faca zaslužna za scenarij, Miloš Radović, rekao: '..pisao sam komediju o sudbini, o tome kako mislimo da ćemo sami dirigovati sopstvenim životom i kako se to, po pravilu, nikada ne desi.'

Film je nagrađen na Sarajevo film festivalu 2003. godine.