Domino efekt

Osnovna ideja ovog scenarija, koji je nastao sedam godina prije realizacije, je da svaki čovjek na ovom svijetu ima u svojoj prošlosti jedan dan kojega bi želio proživjeti ponovno i promijeniti. Film, na neobičan i zanimljiv način, postavlja pitanja o posljedicama takvih želja.
 
Evan Treborn (Ashton Kutcher) je izgubio pojam o vremenu, a ključne trenutke svog života je potisnuo i ne može ih se sjetiti. Ostali su mu samo djelići djetinjstva i života koji čine isprekidanu uspomenu koja se ne može odijeliti od fantazije. On se sjeća svojih prijatelja iz djetinjstva, Kayleigh (Amy Smart), Lennyja (Elden Henson) i Tommyja (William Lee Scott), ali ne može sagledati svoj život kao cjelinu.

Tijekom djetinjstva o Evanu je brinuo psiholog koji ga je poticao da vodi dnevnik u kojem je opisivao svoju svakodnevicu. Kasnije se Evan, čitajući dnevnik na koledžu, uspijeva vratiti u prošlost i oživjeti svoja sjećanja te konačno upotpuniti sve uspomene u jednu cijelovitu sliku. On dobija priliku promijeniti sve što u ono doba nije bio u stanju, a time preuzima veliku odgovornost za posljedice koje uzrokuju njegove promjene.

Počinje se osjećati odgovornim za uništene živote svojih prijatelja i za Kayleigh koju voli, pa se trudi poštedjeti prijatelje i sebe traumatičnih iskustava, ali mijenjajući događaje iz prošlosti Evan mijenja i sadašnjost. Koliko god se trudio ne uspijeva stvoriti stvarnost u kojoj bi mogao s Kayleigh živjeti 'sretno do kraja života', stvarnost u kojoj bi svi bili sretni i zadovoljni.

Zbog jedne od epizoda, ekipa je otputovala u Monroe Corrective Complex, zatvor u državi Washington, gdje su stotinjak statista bili pravi zatvorenici, neki na odsluženju doživotne kazne, a neki čak osuđeni na smrt. Za jednu scenu u autobusu trebao im je tip određena izgleda i već je bilo odlučeno tko će to biti, ali onda su se predomislili kada su čuli da je tip ubio deset ljudi i da čuvari nisu baš sigurni da li bi ga trebalo pustiti u redateljev autobus.

Domino efekt je teorija prema kojoj kad leptir mahne krilima u, recimo Zagrebu, u Japanu se to osjeti kao uragan, a ta igra uzroka i posljedice te tehnika spajanja natprirodnog s dosadnom realnošću fascinirala je Grubera i Bressa koji su napisali ovaj scenarij i iznimno su ponosni na krajnji rezultat jer smatraju da ga preciznije nisu mogli ostvariti. Želja im je da prvi komentar publike bude – čekaj, moram malo razmisliti o tome.