Sweeney Todd: Đavolji brijač Fleet Streeta

Brijač Benjamin Barker (Johnny Depp) vraća se u London pun želje za osvetom. Proveo je godine života nepravedno osuđen, jer je zli sudac Turpin (Alan Rickman) žudio za Barkerovom lijepom ženom (Laura Michelle Kelly) i htio ga se riješiti. Barker odlazi u svoju staru brijačnicu koju sada drži gđa Lovett (Helena Bonham Carter), koja mu javlja da mu je žena mrtva, a njegova kći Johanna (Jayne Wisner) je pod starateljstvom suca Turpina. Barker uzima ime Sweeney Todd i opet otvara svoju brijačnicu, spreman iskoristiti obrt kao oruđe osvete...

Roger Ebert je u svojoj recenziji sažeo povijest nastanka ovog filma: 'Najkrvaviji mjuzikl u povijesti teatra postao je najkrvaviji mjuzikl u povijesti filma.' Autor kazališnog mjuzikla bio je Stephen Sondheim koji je od masovnog ubojstva i kanibalizma napravio hit-predstavu, a kada se trebala prirediti filmska obrada superkrvave priče, Tim Burton je bio prirodan izbor.

Burton je snimio film koristeći se uslugama svojih stalnih suradnika. Osim fantastičnog Deppa, opet u Burtonovom filmu glumi i Burtonova dugogodišnja partnerica Helena Bonham Carter, koja je za vrijeme snimanja bila trudna, što se vidi po varijacijama njenog dekoltea u raznim scenama filma. Alan Rickman opet glumi hladnokrvnog negativca, a komični lik frizera Pirellija tumači nitko drugi nego Sacha Baron Cohen, koji nakon Borata opet ima priliku da se sprda s naglascima i nacionalnim stereotipima.

'Sweeney Todd: Đavolji brijač Fleet Streeta', trailer

Kritičarima se jako svidio film. Flick Filosopher naziva ga 'jednim od savršenih filmova, primjerom kako se dobro rade filmski mjuzikli i horori', a Philadelphia Inquirer ističe da 'ovaj film daje novo značenje terminu 'director's cut'. Posebno se hvale glavni glumci, ističe se da je Johnny Depp postao 'alter ego' redatelja Tima Burtona i da je sposoban prikazati nevjerojatan raspon emocija. Druga po pohvalama je i Helena Bonham Carter, koja je svojem zločestom liku dala 'zaigrani šarm i romantičnu dubinu'. Ipak, James Berardinelli procjenjuje film po standardima mjuzikla i ocjenjuje da je instrumentalna glazba u filmu puno efektnija nego songovi koje izvode navedeni glavni glumci, koji baš i 'nisu dobri pjevači'.

Film je solidno prošao na box-officeu, iako su marketinški stručnjaci bili u panici zbog koncepcije filma, pa su ga (krivo) reklamirali samo kao horor, ne ističući glazbu. Mjuzikl obično odbija fanove 'čistog' horora, a i tipična publika mjuzikla mogla bi se zgroziti nad nekim scenama. Stoga, onima koji vole hororce najavljujemo tipičnu Burtonovu gotsku priču, ali s puno pjevanja, a ljubiteljima mjuzikla preporučujemo film uz ponovno upozorenje: bit će krvi!