Kontrola

Mladi Ian Curtis (Sam Riley) voli čitati i piše poeziju. Rano se ženi za lokalnu curu Deborah (Samantha Morton), a s par ljubitelja glazbe osniva bend Joy Division. Uz pomoć menadžera Roba Grettona i manchesterskog rock - promotora Tonyja Wilsona, Joy Division postiže uspjeh i grupa kreće na razne turneje. Ian počinje dobivati ozbiljne epileptične napadaje, ali nastavlja s brojnim koncertima. Lijepa belgijska novinarka Annik Honore (Alexandra Maria Lara) žarko se želi upoznati s Ianom i uskoro postaje njegova ljubavnica. Izmučen bolešću, iscrpljen od koncerata i mučen krivnjom zbog preljuba, Ian sve dublje pada u tešku depresiju...

Prije deset godina  je jedan od fanova Joy Divisiona, producent Orian Williams kupio  biografsku knjigu Ianove udovice Deborah Curtis 'Touching From a Distance'. Uz odobrenje Deborah i ostalih članova Joy Divisiona, Williams se odlučio na adaptaciju i ponudio režiju Antonu Corbijnu, koji nije snimio nijedan dugometražni film.

Svoju međunarodnu karijeru fotografa i redatelja video-spotova Corbijn je započeo kada je iz Nizozemske došao u Englesku upoznati rock grupu koja ga je najviše fascinirala - Joy Division. Nije se uspio zbližiti s njihovim pjevačem i glavnim autorom, Ianom Curtisom, ali je iz prve ruke upoznao i snimio Joy Division i manchestersku scenu. Corbijn inače ne voli da ga smatraju samo rock-fotografom, pa kaže da nije želio napraviti predvidljivi glazbeni film. Smislio je naslov filma, 'Kontrola', jer vjeruje da je i Ian Curtis žarko htio imati kontrolu nad vlastitim životom i sudbinom, ali su mu bolest i obiteljski problemi to uskratili.

Izrada scenarija za film povjerena je Mattu Greenhalghu, koji je dobro upoznat sa nijansama života u Manchesteru. On je intervjuirao Deborah, članove grupe, ali i ljubavnicu Annik Honoré, koja se u knjizi dosta šturo spominje. Možda i najpresudnija odluka redatelja bila je izbor glavnog glumca koji tumači Iana Curtisa. Corbijnov izbor bio je Sam Riley, koji je počeo kao kazališni i TV glumac, ali se kasnije posvetio glazbi, kao pjevač grupe 10000 Things. Kada je bend ostao bez albuma i ugovora, Riley se vratio glumi i prva sljedeća audicija bila je baš ona za 'Kontrolu'.

Ionako sličan Ianu, lako je dobio ulogu nakon efektnog nastupa na audiciji, a zatim je s ostatkom glumaca vježbao živi nastup, te je većina pjesama iz filma izvedena od strane glumaca. Osim toga, na probama je intenzivno radio s glumicama koje tumače Ianove dvije ljubavi – izgleda da se najbolje slagao s filmskom Annik Honore jer su Riley i Alexandra Maria Lara (koja glumi Honore) postali ljubavni par.

Iako bitnu ulogu u filmu igra i motiv sivog Manchestera, taj grad se u međuvremenu toliko promijenio, da su film snimali u Nottinghamu koji više izgleda kao Manchester 70-tih nego moderni  Manchester. Na kraju je 'Kontrola' postala vrlo osoban film i za samog Corbijna, pred početak snimanja ponestalo je novca pa ni Corbijn nije htio izgubiti kontrolu, već je uložio vlastiti novac. Rizik se isplatio, film je postigao uspjeh i nagrade na raznim festivalima (premijera i nagrada na Cannesu!), a kao debitantski film, svoju hrvatsku premijeru imao je na ZFF-u gdje je dobio nagradu publike.

Kritičari su pohvalili Corbijnovu minimalističku režiju, a posebno glavne glumce. Roger Ebert (Chicago Sun-Times) ističe odličan nastup Sama Rileya, zbog kojeg 'Ian Curtis izgleda uvijek usamljen', a Berardinelli (ReelViews) ocjenjuje da je gledati Rileya 'jezovito', jer 'izgleda kao da se Ian Curtis poslije 30 godina vratio među žive'. Kyle Smith (New York Post) lucidno sažima film u 'rock biografija bez zabave. Seks je pun krivnje, droge služe za liječenje epilepsije, a rock je o izolaciji i očaju'. A.O. Scott (New York Times) poetski zaključuje: 'ne trebaš znati ništa o Joy Division da bi te ščepala zagonetna tuga oko srca'.