Znam tko me ubio

Aubrey Fleming (Lindsay Lohan) talentirana je djevojka koja ima sve – sređenu obiteljsku situaciju, prijeteljice i dečka koji joj se upucava, a njezin talent za pisanje omogućit će joj školovanje na nekom prestižnom koledžu. No, u pričama je Aubrey stvorila i vlastiti alter ego – striptizetu Dakotu koja živi u mračnome polusvijetu noćnih klubova, neonskih svjetala i pijanih kamiondžija. Iz njezinih priča kao i iz razgovora s prijateljicama može naslutiti da s Aubrey možda i nije sve u redu kako se čini.

Monotoniju života u američkome predgrađu New Salemu uskoro prekida stravičan zločin – neki psihopat otima djevojke, nekoliko ih dana drži zatočene i brutalno muči, da bi ih na kraju i ubio. Aubrey postaje njegovom sljedećom žrtvom. Nekoliko dana nakon otmice nalaze je na cesti u teškome stanju, s odrezanom - rukom i nogom! Probudivši se u bolnici, Aubrey je suočena s ispitivanjem FBI-ja koji ne preže ni pred čime kako bi uhvatio opasnoga ubojicu. No, na putu im stoji upravo Aubrey, koja oporavivši se od šoka tvrdi da su pronašli krivu djevojku. Ona je naime – Dakota. I dok roditelji misle da je riječ o reakciji na doživljeni šok, federalci su na temelju njezinih priča zaključili kako ona laže. Ali istina će se pokazati puno drugačijom. I šokantnijom!

'Znam tko me ubio', trailer (sa spoilerima!)

Ono što počne kao lov na serijskog ubojicu uskoro prerasta u mračnu priču gotičkoga okusa, u kojem se nadralni prizori izmjenjuju sa scenama okrutnoga nasilja, koje se zbog svoje eksplicinosti bez problema mogu svrstati pod 'torture porn'. Filmu ne nedostaje ni mračnoga humora, osobito uzme li se u obzir da junakinja veći dio filma nema ni ruke ni noge. Nakon Rodriguezove Cherry Darling, možemo se zapitati je li to Hollywood našao novi fetiš u otkinutim i osakaćenim ekstremitetima?

Redatelj Chris Sivertson pažnju je kritike i publike privukao filmom 'The Lost'. Redateljski prvijenac govori o mladiću koji ubija dvije djevojke te uz pomoć prijatelja zataškava zločin, a hvaljen je zbog crnohumornog pristupa inače zastrašujućoj priči. Karijeru je započeo radeći na scenarijima Rogera Cormana, kultnoga redatelja i producenta koji je imao uho za društvene trendove i kontroverze, čime je vlastitim filmovima pribavljao dodatni publicitet. Sivertson također računa na trendove u američkoj kinematografiji ('torture porn'), ali i na negativni publicitet glavne glumice, koja se ove godine našla i na odvikavanju zbog vožnje u pijanom stanju.

Film je i vizualno dosta zanimljiv. Scenograf Jerry Fleming zanat je ispekao na filmovima Roberta Altmana. 'Altman, s kojim sam radio u početku karijere, volio je odraze i meni je to izgledalo vrlo filmski, tako da su neke scene rađene njemu u spomen', kaže Fleming. U pojedinim prizorima zrcala i odrazi potenciraju atmosferu začudnosti, a zanimljiv je i tretman crvene i plave boje tijekom filma. 'U filmovima volim koristiti boju kao tematsku figuru jer snažno utječe na ljudski mozak', kaže redatelj. I ostali detalji scenografije – poput ubojičina podruma, mehaničkih proteza i plavih ruža, zanimljivo se nadopunjuju s prilično trashy razvojem priče koja posjeduje onaj šarm gotičkih horora prepunih razbijenih snova i obiteljskih intriga.

No, američka kritika ne dijeli to mišljenje i film je jednoglasno sasjekla. 'Hollywood Reporter' prozvao ga je 'svježim kandidatom za najgori film godine', 'New York Daily News' nazvao ga je 'monumentalnim smećem kojeg treba pogledati da bi se vjerovalo', a Peter Sobczynski nekako je neodlučan u svojoj presudi, izjavivši: 'Dio mene žali što nemam petlje da preporučim ovaj film jer iako je užasan, riječ je o začudno fascinantnom užasu koji u određenim okolnostima može postati i zabavan'.