Kad sam bio pjevač

Alain Moreau (Gérard Depardieu) je ostarjeli pjevač šlagera čija se karijera sastoji od nastupa na plesnjacima, vjenčanjima i staračkim domovima. Nastupi su mu pomalo staromodni, ali šarmantni. Odbija prihvatiti miksanu glazbu D. J.-a i karaoke te umjesto toga svira živu glazbu s pravim bendom. Iako se broj gostiju na ovakvim mjestima smanjuje, a publiku je ponekad teško animirati, Alain Moreau nema problema s pronalaženjem žena koje mu i same prilaze, ako ni zbog čega drugog, kako bi spavajući s njime svoje muževe učinile ljubomornima.

Moreau živi na staroj farmi s kozom kao kućnim ljubimcem, a iako pjeva o ljubavi i iza sebe ima mnogo veza, zapravo se nikada nije zaljubio. No, to se ima promijeniti kada mu u život ulazi mlada Marion (Cécile de France). Prvi se puta susreću sasvim slučajno tijekom njegova nastupa i iste večeri spavaju zajedno. Moreau sluti da bi to moglo biti više od seksa za jednu noć i odlučuje ju pobliže upoznati. No, to ne ide baš glatko jer Marion se drži rezervirano i hladno, a nedavno je i sama izašla iz ljubavnoga brodoloma.

Proteklih je mjeseci na platnima naših kina prikazano nekoliko filmova koji su u svome prikazu estrade i života zvijezda kombinirali elemente drame, romanse, mjuzikla pa i komedije. `Glazba i stihovi` bili su posveta popu 80ih, `Komadi iz snova` vratili su nas u 60e, dok smo godinu dana ranije imali priliku pogledati i nešto mračniji `Iza kulisa` Emmanuelle Bercot. `Kad sam bio pjevač` se atmosferom najviše može usporediti s prethodnim filmom, iako je tematika koju obrađuje potpuno drugačija.

Smješten u pomalo staromodni svijet šlagera i šansona te u slikoviti ambijent Clermont-Ferranda, redatelj Giannoli bez predrasuda i ismijavanja prikazuje život jednog ostarjelog pjevača zabavne glazbe i njegovu vezu s puno mlađom djevojkom koju od njega ne dijeli samo dob, već i temperament, ukus i svjetonazor. U glavnim su se ulogama našli Gérard Depardieu (koji je otpjevao sve pjesme u filmu) i Cécil de France, našoj publici najpoznatija po hororu `Krvava romansa`. Lik Alaina Moreaua inspiriran je pjevačem Alaineom Chanoneom, koji je redatelja upoznao s ambijentom i životom zabavnih pjevača, a zanimljivo je da je bend koji nastupa s Moreauom, kao i kuća u kojoj živi, zapravo bend i dom samoga Chanonea.    

Film Xaviera Giannolija premijerno je bio prikazan na prošlogodišnjem Cannesu gdje se našao u službenoj konkurenciji, a iako nije osvojio nikakvu nagradu, kritika ga je jako dobro prihvatila. Sheila Cornelius kaže da je Giannoli uspio u prikazu jednoga svijeta u nestajanju, bez da je otkliznuo u područje nostalgije. Boyd van Hoeij pohvalio je što redatelj tretira likove bez ismijavanja i prezira, a film je nazvao glazbenom verzijom `Izgubljenih u prijevodu` smještenom u francusku provinciju.