Dobri pastir

Godine su 1930e. Edward Wilson (Matt Damon) je mladić koji je upravo diplomirao na Yaleu. No, njegova će ga politička angažiranost, kao i članstvo u tajnome društvu `Skull and Bones` odvesti na mračno područje tajnih državnih poslova i špijunaže. Kako to u ovakvim filmovima obično biva, Wilsonov će mladenački idealizam uskoro zamijeniti sumnja u namjere onih koji ga okružuju, a sumnju će pojačati i tajanstvena videokaseta koja ukazuje kako u svojim redovima Wilson ima – krticu.

De Nirova fikcionalna priča o rođenju jedne od najpoznatijih svjetskih tajnih službi, CIA, njegov je drugi redateljski uradak (nakon `Priče iz Bronxa`, 1993) te ujedno i njegov najambiciozniji film. Tijekom 160 minuta trajanja nastojao je dati uvjerljivu sliku jednoga razdoblja američke povijesti u rasponu od gotovo 30 godina – počevši s Wilsonovim završetkom studija 1930ih i kulminirajući s invazijom na Zaljev svinja, neuspješnom američkom akcijom na Kubi koja je kao cilj imala smjenu Fidela Castra.

Likovi koji se pojavljuju u filmu su fikcionalni, iako neke sličnosti sa stvarnim osobama postoje. Tako je lik Edwarda Wilsona utemeljen na jednome od osnivača CIA, Jamesa Jesusa Angeltona, lik kojega u filmu igra Robert De Niro himself, general Bill Sullivan, djelomično je utemeljen na Williamu Donovanu, američkome strategu iz Drugog svjetskog rata, a lik Billyja Crudupa, Archy Cummings, motiviran je životom Kima Philbyja, za kojega se ispostavilo da je sovjetski špijun u britanskim redovima.

De Niro je uspio skupiti i zvjezdanu ekipu, pa tako osim spomenutog Damona i Crudupa, u ulozi Wilsonove supruge možemo vidjeti Angelinu Jolie, a u ostalim se ulogama pojavljuju i Alec Baldwin, Timothy Hutton, Tammy Blanchard, William Hurt i Joe Pesci. Od ekipe iza kamere spomenimo scenarista Erica Rotha, Pulitzerom nagrađenog pisca i Oscarom nagrađenog scenarista (`Forrest Gump`, zaslužnog i za Mannovu `Probuđenu savijest` te prošlogodišnji Spielbergov `München`). Za vizualni identitet filma pobrinuo se također oscarovac Robert Richardson (`JFK`, `Avijatičar`), a na ovogodišnjim je Oscarima film dobio i nominaciju za scenografiju.

A što kaže kritika? Većina se slaže da je film predug, no oko ostalog su mišljenja jako podijeljena. Pohvaljeni su vizualnost i glumci (spomenimo i to da je film osvojio Srebrnog medvjeda za umjetnički doprinos u glumi na ovogodišnjem Berlinaleu), a Andrew Sarris iz New York Observera kaže da `ni jedan američki film do sada nije ušao u ovo, još uvijek nepoznato područje s toliko autoriteta i emocionalne rezerviranosti i da ga se zato isplati pogledati`, dok Brent Simon s Filmstew.com ističe kako se film bavi `kompleksnim pitanjima s više različitih pozicija pa tako gledatelja ne pušta na miru`.

S druge strane, oni kojima se film nije svidio zamjerili su mu nedostatak akcije i napetosti, što su po Susan Tavernetti `ključni sastojci špijunskog žanra`. Robert Wilonsky iz Village Voicea zamjera mu nedostatak razrađenosti materijala, a najčešća je zamjerka nedostatak živosti (kako to Peter Travers iz Rolling Stonea kaže, `film nema pulsa`). A tko je od njih u pravu i može li se de Nirov film uspoređivati s klasicima poput `Prisluškivanja` Francisa Forda Coppole, projerite sami.