Ples malog pingvina

Stepujmo do zore

George Miller (''Babe: Pig in the City'') uz pomoć saradnika, Warrena Colemana i Judy Morris, režira animirianu priču o pingvinima sa ledenog Antarktika, po scenariju koji je napisala pomenuta trojka, uz pomoć Johna Colleea. U velikoj koloniji pingvina, na čijem je čelu surovi matorac Noah (glas Hugo Weaving) podrazumeva se da svi moraju da pevaju. Mumble (glas Elijah Wood) je rođen sa manom, pevanje mu i baš ne ide od ruke, ali zato izvrsno ume da stepuje. Njegovi roditelji, otac Memphis (glas Hugh Jackman) i majka Norma Jean (glas Nicole Kidman) različito gledaju na ovaj njegov dar. Dok ga otac i ne smatra pravim pingvinom, majka ga podržava u stepovanju (prosto je neodoljiv). Njegova najbolja prijateljica Gloria (glas Brittany Murphy), još od kada su se izlegli, jedna je od najboljih pevačica u okolini, pa je razumljivo da joj nije baš jasna ova njegova veština. Po mišljenju starca Noahe, mali Mumble je sramota za sopstveni rod, te će ga proterati iz zajednice nastanjene na Carskoj zemlji. Kroz niz neverovatnih avantura, Mumble će upoznati jedan potpuno drugačiji svet, gde žive Adeli pingvini za koje su ples i dobra muzika pravi smisao života. Ramon (glas Robin Williams) vođa Adela pingvina, prihvatiće ga odmah i ubaciti u njegovu zabavljačku trupu mačo tipova. Kada se njegovi voljeni nađu u nevolji (hrane tj. ribe je sve manje, jer im neko džinovsko biće oduzima), Mumble će se obratiti za pomoć guruu Lovelaceu (glas ponovo Robin Williams), pingvinu koji ima odgovore na sva pitanja. Epsko putovanje nazad na koje će ih vrebati niz opasnosti, označiće povratk i trijumf malog pingvina, sa velikim srcem. Odlična animacija napravljena u Fox Studiju u Sydney, sa raznovrsnom muzikom, svakako da je dala poseban šmek filmu. Jeste priča pomalo klišeizirana, ali sve fore su nekako prirodne, smešne i malkice uvrnute (scena na santama leda). Običan gledalac prima poruku da uvek treba da budeš svoj, da gledaš stvari pozitivno i ideš dalje. A kada pingvina odvedu u zoo vrtu koga ljudi iza stakla radoznalo posmatraju, oni su za pticu totalno izobličeni poput kreatura, što nam samo govori da moramo ponekad pažljivo da saslušamo ekološki (zeleni) pokret, jer nismo sami na ovoj planeti. Onako solidno, ništa spektakularno, ali simpatično zabavno.

Dobar prvi, loš drugi dio filma

'Happy Feet' počinje rođenjem pingvina Mumblea koji je drugačiji od ostalih jer ne zna pjevati. Inače njegova vrsta pingvina pjesmom osvaja partnera pa Mumble ima veliki nedostatak koji je kompenziran talentom za ples. No ples mu ne pomaže jer ga društvo (ostali pingvini) ne prihvaća baš kao ni njegov otac koji ne razumije njegovu potrebu za plesom. U početku pun zabavnih glazbenih brojeva 'Happy Feet' je poput malog mjuzikla, prepun odličnih animacija i smiješnih likova koje predvodi Ramon i njegova četiri prijatelja, malih pinvina meksičkog naglaska koji čini se da jedini razumiju Mumblea. I film solidno funkcionira sve do trenutka kada besmisleno skreće sa uhodane putanje u svijet ekološke osviještenosti, tj. kada Mumble završava u zološkom pa je neobjašnjivo pušten kako bi doveo ljude do ostalih pingvina koji će svi zajedno plesati a to će u ljudima pobuditi emocije pa će prestati sa izlovom ribe. E sad, dva su problema u tome zaokretu; 1) on je predug, a time je i zanimljivost filma bitno narušena, 2) jasno mi je da je rađen kako bi se odraslima svidio jer mlađi ionako neće shvatiti ali zajedničko sparivanje čovjeka i pingvina je neuvjerljivo i nerealno prikazano jer su potrebe modernog svijeta i ljudi koji žive u njemu puno važnije od pingvina (nažalost). Talentiranu glumačku ekipu očekivano zasjenjuje raznovrsni Robin Williams u čak dvije uloge, dok dobar posao odrađuju pokojna Brittany Murphy i Elijah Wood posuđujući glasove glavnim likovima. Sve u svemu, 'Happy Feet' je odlično vizualno prikazana animacija, ali zbog neujednačene priče koja počinje odlično a završava nedorečeno ipak me ostavlja pomalo i razočaranim. Nema sumnje da će djeca uživati, ali mislim da će odraslima kraj biti predug i dosadan.

Čitajući recenzije, ne mogu vjerovati da je jedan od ponajboljih animiranih filmova tako loše prošao. Prije svega htio bih napomenuti da film NE TREBA gldati sinhroniziran na hrvatski jezik, jer je sinhronizacija očajna, originalni glasovi izvrsno pristaju likovima i imaju etničke posebnosti koje se u hrvatskom jeziku gube, a time i film značajno gubi na kvaliteti. Osvrnuću se na poruke film koje su izvrsno prenesene gledatelju (barem meni)od toga da se ne mjenjamo na traženje okoline i budemo onakvi kakvi jesmo i da poštujemo različitosti do glavne ekološke poruke, da se čovijek ne treba ponašati kao izvanzemaljsko biće na planeti koja je njegov dom.U filmu je sve izvrsno napravljeno, prerada nekih muzičkih hitova, dobri glasovi u originalu, izvrsna priča s kojom se možemo lako povezati. ocijena filma 5.

O filmu....

Ja sam još davnih dana bila
to gledati u kinu.Toliko
najavljivanjja,dobrih ocjena,
a crtić je glup! Došlo mi je
da izađem iz kina! Stvarno katastrofa!

Izvrsno

Sve je ostalo na dobrim namjerama

Dobre namjere (pokušaj upozoravanja na ekološki problem; iako mi je pomalo iritantna naivnost glavnog junaka Mumblea čija je svrha upravo naglašavanje problema) i simpatičnost (pogotovo što se izgleda samih pingvina tiče) ne mogu se osporiti, no ipak, riječ je o nenadahnutom, predugačkom i dosadnjikavom animiranom filmu s tanašnom pričom, nemaštovitim plesnim sekvencama i songovima pingvina i općenito neduhovitim dijalozima. Iako je namijenjen i djeci i odraslima, ni jedne ni druge neće osobito zadovoljiti.

Kopernikanski obrat

Ono što počne kao crtić zabune, završava kao ekološka parabola, a prijelaz niti ne osjetite opčinjeni topotom nogu malog pingvina. Michael Moore bi za kaznu satima morao gledati ovaj film da vidi kako se prenosi poruka.