World Trade Center

11. rujna 2001. policajci Lučke kapetanije New Yorka kreću u redovni obilazak grada a zatim čuju vijesti o nesreći u zgradi WTC-a. Narednik John McLoughlin (Nicolas Cage) ulazi u zgradu zajedno s nekoliko dobrovoljaca, uključujući i policajca Willa Jimena (Michael Pena). Zgrada se uskoro urušava i policajci ostaju zarobljeni pod hrpom betona i metala, a njihove obitelji ne znaju što je s njima. Poslije vijesti o napadu bivši marinac Dave Karnes (Michael Shannon) napušta posao, opet oblači uniformu i dolazi tražiti preživjele...

Film je u svojoj prvoj polovici nalikuje klaustrofobičnom 'Letu 93' te prikazuje katastrofu iz perspektive ljudi koji nisu ni znali što im se događa, bili su uplašeni i željeli su samo preživjeti i vratiti se obiteljima. Drugi dio filma opisuje pritisak iščekivanja, zarobljeni policajci čekaju da ih spase, njihove obitelji čekaju bilo kakve vijesti o njima, a iščekivanje ih lomi. Tu se već polagano pojavljuje i prvi klišeji zbog kojeg su mnogi kritičari tvrdili da se film ipak razlikuje od 'Leta 93' zbog izražene domoljubne propagande.

Osim brojnih poruka koje šalju obiteljima ('Recite ženi da je volim, Nek se dijete zove..') i junaci dobivaju poruke. Tako se McLaughlinu u viziji ukazuje žena, a ostali imaju puno jasnije ukazanje - Bog je na njihovoj strani. Jimenu se tako ukazuje Isus Krist, a Kernesu Bog poručuje da ode u marince - prvo spašavati unesrećene, a zatim nastavljati misiju u Iraku. Ovaj to stoički prihvaća uz poruku: 'Trebat će puno dobrih ljudi da osvete ovo!' a i ostali junaci su spremni na žrtvu ('Odsjecite mi nogu, meni više ne treba!). (!!!!!)

Dio kritike pohvalio je Olivera Stonea jer se konačno odrekao svojih tipičnih redateljskih egzibicija i posvetio se izgradnji emotivne priče te je i Broadcast Film Critics Association izabrao ovaj film za film mjeseca, baš kao što je to bio slučaj i s 'Letom 93'. Ostatak kritičara nije mogao provariti propagandni dio, ma koliko vrhunski režiran bio.