Noel
Petero nesretnih Newyorčana upoznati će značenje božićnog duha u teškim trenucima.
Glavni protagonisti ove božićne priče, čiji se dio radnje odvija u bolnici, ljudi su koje muče razne tegobe. Slijed događaja povezati će njihove sudbine i upoznati nas sa problemima koji ih muče u vrijeme blagdana.
U jednoj od glavnih uloga gledamo Susan Sarandon. Ona je Rose, uspješna književnica koja se ne može pohvaliti sređenim privatnim životom, naprotiv. Nakon nedavnog razvoda prisiljena je brinuti se za teško bolesnu majku. U trenucima samoće svjetlo u njezin život donosi prijatelj Charlie koji ju podsjeća na božićni duh i značenje prijateljstva.
Paranoični, posesivni policajac Mike Riley (Paul Walker) planirao je blagdane provesti u društvu zaručnice Nine (Penelope Cruz) no njegova teška narav i prije svega ljubomora tjera Ninu koja odlazi kod rodbine kako bi u miru razmislila o svojoj vezi sa Mikeom.
Za njezina izbivanja Mike doznaje za tragičnu prošlost neznanca Artia (Alan Arkin) što ga tjera na preispitivanje vlastite naravi te prije svega posljedica ljubomore. Artie je pak uvjeren da je Mike Riley reinkarnacija njegove pokojne žene.
Priču zaokružujemo nesretnim Julesom (Marcus Thomas), mladićem u dvadesetim godinama bez prijatelja i obitelji koji je jedini sretan Božić proveo kao 14godišnjak. Namjerava se vratiti u to vrijeme i to na krajnje bizaran način - slomivši si ruku.
Moraš biti prijavljen/a!
Noel
Nakon što sam se pošteno isplakala gledajući film Shooting Dogs (kojeg btw. ovdje nema za recenziju) o fratru misionaru koji ne želi ostaviti svoje župljane u Ruandi 1994., na polici spazih film Noel i uzeh ga misleći kako će to biti olakšanje za moju dušu i da ću uživati u Božićnom ugođaju u ove vruće ljetne dane. Ali opet sjeb....u filmu sve redom usamljeni, nesretni i neshvaćeni ljudi koji pokušavaju uhvatiti tračak Božićnog blagoslova. Sve čista depresiva, da bi se finaliziralo nekim kao malo sretnijim događajima. Međutim, ono što je vodilo do sretnijeg kraja je niz tzv. neobičnih, ali nedorađenih susreta. Ovo djelo još jednom pokazuje kako dobar glumac ne znači odmah i dobar redatelj - Chazza Palminterija volim još od kad je glumio u Priči iz Bronksa, ali se ovim filmom, u kojem ima i malu ulogu, nije pokazao kao maštovit, kreativan ili senzibilan što tema ovog filma zahtjeva. Zato ako baš želite film koji govori o ljudskoj osamljenosti, frustracijama svakodnevnog života, a usput ima savršeno razrađene likove s kojima se ponekad nije teško poistovjetiti onda je to definitivno Magnolia, Paul Thomasa Andersona....a ako želite jednostavnu priču sa jednostavnim likovima i njihovim ljubavima u kaotično predbožicno vrijeme, film koji će vas istovremeno i nasmijati i rastužiti, uzmite Love Actually, Richarda Curtisa.
P. S: Pohvala Susan Sarandon i Alan Arkinu