Bolje ne može

Nakon gotovo desetgodišnje kreativne pauze (izuzmemo li komediju 'I'll Do Anything' iz 1994.) James L. Brooks se vraća u velikom stilu. Podsjetimo, riječ je o čovjeku koji se 1983. proslavio romantičnom komedijom 'Vrijeme nježnosti', filmom koji se proslavio s nekoliko Oscara.

Gotovo 14 godina kasnije Brooks ponovno surađuje sa Jackom Nicholsonom koji ovoga puta glumi Melvina Udalla, proslavljenog pisca novela, ekscentirčnog, neurotičnog, mrzovoljnog čovjeka koji se strogo drži svakodnevnih rituala i pomalo bizarnih navika (izbjegavanje linija na ulici). Život će mu se okrenuti naglavačke nakon što njegovog gay susjeda umjetnika prebije skupina maloljetnih huligana te ovaj završi u bolnici.

Njegov dragi (Cuba Gooding Jr.) povjerava mu na čuvanje susjedovog sada napuštenog psića. Iako mu isprva predstavlja golem problem Melvin se sve više veže za simpatičnog četveronošca što ga tjera na iskazivanje ljubavi i prema vlastitoj vrsti. To se posebice odnosi na konobaricu Carol (Helen Hunt), samohranu majku zaposlenu u omiljenom mu kafiću za koji je emotivno vezan.

Nicholsonu je ovaj film priskrbio rekordnog trećeg Oscara kojeg je zaslužio maestralnom transformacijom Melvina iz mrzovoljnog, čangrizavog starog piskarala u potpuno suprotnu osobu. Dobitna kombinacija Brooks - Nicholson ovdje ponovo izvrsno funkcionira baš kao što je to bio slučaj u 'Vremenu nježnosti'. Nikako ne smijemo zanemariti velike zasluge Helen Hunt koja istovremeno iskazuje ranjivost, ali i odlučnost u prevladavanju nevolja, za što je također nagrađena Oscarom, kao ni Gega Kinnera u jednoj od boljih uloga u karijeri.