Mračne vode
trailer
imdb
Nema hororca do japanca. Nema remakea do amerikanca.
Da ne postoji iole plodno tlo na koje se američka produkcija neće nasaditi, već je usvojeni rezon ostatka (a ponekad i lokalnog) svijeta/uživatelja suvremene pop kulture. Ipak, u slučaju hororaca, priča jest sljedeća.
Američki horor vs. japanski gubi psihološki bitku, željene bodove skuplja na specijalnim efektima i rekvizitima, a ostatak rješava omiljenom tehnikom copy/paste. Dakle, krv, krv, krv i duhovi, duhovi, duhovi. Copy/paste je toliko neophodan iz razloga što je svekolikoj publici napokon dosadio obrazac ubojitih čudovišta sa sjekirama i motornim pilama koja siju smrt izravno.
Sad je došlo vrijeme za malo zdrave misterije i psihološkog poigravanja (izluđivanja) s nagovještajima neizravnog i mogućeg pa eksplicitni hororac polako blijedi u odnosu na neke nove domene sofisticiranijeg straha.
2002. Hideo Nakata snimiše Tamne vode – trep trep – 2005. distribuira se Dark Water redatelja Waltera Sallesa.
Jennifer Connelly, koja u potpunosti dominira filmom, te iz čije perspektive je priča i prikazana, jest upravo razvedena majka male djevojčice. Razvod je bio bolan, a borba za starateljstvo nad djetetom još bolnija i trajnija. Njih dvije useljavaju u novi stan.
Velik je to stan, i ružan, i prljav, i tužan/sumoran/oronuo/vjerojatno i smrdi – a razne, misteriozne situacije se počinju događati – čudni vlasnik, čudni lift, čudni stan iznad, čudna Hello Kitty torba (ma nema ništa čudno u reklamiranju)….
Problem za Jennifer Connelly je taj što nikako da razluči je li sve umislila ili ne. Gdje prestaje proizvodnja njene mašte, a počinje stvarnost, ma koliko neobična i neuobičajena bila. Je li stan doista i uistinu personifikacija nečeg, možda nekog? Ili je ona samo Sajko-mam?
Što je Dark Water u odnosu na Ringu? Fino, precizno i kirurško kidanje živaca. Razvoj napetosti do Freuda, Junga i Lacana, sasvim drugačije strukturne i atmosferične osnove od Ringu, Hitchcock na japanski, Hitchcock na japanski na američki remake. Kako god. Napeto svakako. Ako je bar suditi po inozemnim anketama zagriženih filmofila suvremene svjetske kinematografije.
Moraš biti prijavljen/a!
dosadan film ali zanimljiv kraj tj dosta tužan da osjetljivim dušama može pokloniti pokoju suzicu. Vrijedi pogledat..
P.S. postoji scena u kojoj ćete točno znati što slijedi ali svejedno ćete se trznuti...he he
Mračne vode
Gledao sam japanski original, ali ne čini mi se sada izlišnim uspoređivati ova dva filma niti ponavljati beskrajne kritičarske studije o pomanjkanju ideja u današnjem Hollywoodu. Sallesov sam film pogledao kao sasvim novo ostvarenje, pokušavši imati sasvim objektivno viđenje (tim više što me original i nije pretjerano oduševio). I – sve je u filmu, od početka do završetka, prosječno, toliko da mogu samo bespomoćno konstatirati da je u pitanju ona najsmušenija filmska zvjerka o okojoj ne znate što točno reći ili misliti, osim da je, eto, OK. Može proći. Nisam zaspao. Ono, simpa. Ništa posebno. Vlažna atmosfera je dojmljiva, ali ne i tako snažna kao, recimo, u Fincherovoj "Sedmici". Jennifer Connely je oku uvijek sjajna, a i zanatski sasvim solidna, ali nikako i nezamjenjiva. Priča je zaokružena, ima moralnu crtu (roditeljski (ne)mar, majčinska požrtvovnost i tako dalje...), ali ne mogu kazati da me razvalila. Šta još? Ma šta reći? Ono, simpa. Ništa posebno...
Moglo je i bolje...
Bolje od japanske verzije, ali ne toliko da se može pamtiti po izuzetno odličnom filmu. Krug 2 ili Prokletstvo ( The grudge ) je mnogo bolje.
tako da bi ocjena bila 3.
Ništa za dodati...
DARK WATER
Ovo je stvarno napet film.Pogotovo ona mala djevojčica što je htjela ugušiti Dahlinu kćer.Ne bih baš rekla da je ovo horor već psihološka drama.Svakako pogledati.
japanska masta
HVALA BOGU da americka filmska masinerija vise ne mora razbijati svoje glave trazeci stare filmove svoje produkcije, stripove i sl.
sada su tu inovativni mozgovi japanaca koji ce napraviti pravu stvar (ili u svakom slucaju nesto novo i nevideno), a amerikanci ce to prilagoditi nasim umovima, nesto zaraditi i zadovoljiti ugovore. samo da ne pretjeraju, pa da nam i to ne postane dosadno, jer sve je vise krugova i VODE oko nas u zadnje vrijeme.
u svakom slucaju dobro je da smo i mi postali upoznati sa strahovima japanaca. ja sam zadovoljan njihovim idejama i americkim normama izgleda... filmova naravno!