Slagalica strave

Nakon što su nas devedesete pošteno iscijedile samoironijskim forama u najstrašnijem žanru autori se okreću osnovama. U središte se interesa stavljaju čiste emocije s par popratnih efekata: strah, nelagoda, neizvjesnost i strepnja. James Wan, mlađahni scenarist i redatelj australskog porijekla igrao je upravo na tu kartu u svojem drugom naslovu 'Slagalica straha'. Neobična situacija pod mrkim okom totalno bolesnog psihotika ne pruža priliku za dekonstruktivističko onaniranje i izvlačenje dvojbeno strašnih impresija (pri tom mislimo na slengovski opis zabave, a ne na prevladavajući unutarnji osječaj gledatelja). O čemu se dakle u 'Slagalici' radi?

Adam i Lawrence bude se u klaustrofobičnom, prljavom sobičku. Zavezani su lancem za cijevi na suprotnim stranama sobe, a između njih je mrtav čovjek s pištoljem u rukama i pozamašnom krvavom mrljom pod leđima. Upute koje pronalaze kažu da Adam mora krenuti na vječna lovišta jer u suprotnom smrt čeka obojicu; ali i Lawrenceovu obitelj koja se nalazi u zatočeništvu čovjeka koji je sve osmislio. Logičnim zaključivanjem dečki shvaćaju kako su postali žrtve serijskog masterminda Jigsawa. Imaju osam sati da riješe situaciju...

Potpisnik 'Slagalice straha' ipak nije samo James Wan. Zajedno sa školskim kolegom Leighom Wannelom osmislio je priču, no i ono važnije – atmosferu. Vodili su se filmovima staroga majstora Davida Lyncha i odlučili se za formulu 'triler koncept u horor razradi'. Ipak, 'Slagalicu' je možda uputnije usporediti s Fincherovim 'Sedam'. Obični ljudi u neobičnoj situaciji prolaze kroz moralnu torturu (što izabrati: nastaviti život kao ubojica ili ga jednostavno ne nastaviti...) sadističkog manijaka.

Posveta i prepoznatljivih filmskih trenutaka ima koliko želimo, a jedan od njih je i onaj 'Mad Maxu'. Jest da je očit, ali ipak igrat ćemo se malo bijelog štapa. Naslov originala ('The Saw') na hrvatskom se prevodi s rječju 'pila' a za ostatak asocijacijskog niza podsjećamo vas na motiv kojeg smo ranije spomenuli: lanac. Lanac i pila koja taj isti lanac baš i ne može presjeći...

'Slagalica straha' pokupila je pristojne kritičarske ocjene, a ukoliko znamo da iste redovno padaju kad se filmoznalci prime horora, možemo govoriti o dobrom prijamu. Kod publike nije bilo dvojbe: unatoč činjenici da je film igrao u isto vrijeme kad i puno razvikaniji, više mainstream 'The Grudge' sakupio je more obožavatelja, ali i promptnu reakciju filmaša: nastavak 'Slagalice straha' već je u pripremi...