THX 1138

Lucas je stvorio podzemni, futuristički svijet u kojem su radnici obrijane glave, sličniji robotima nego ljudima, prisiljeni uzimati droge kako bi kontrolirali raspoloženje i obuzdali libido. THX 1138 (Robert Duvall) i njegov prijatelj LUH 3417 (Maggie McOmie) rade na izgradnji robota policajaca koji održavaju red u njihovom ukočenom, sputanom svijetu. U pozadini im konstantno svira informativa stanica koja bez prestanka informira o nesrećama u tvornici te zločinima povezanim sa seksom i drogom.

Svojevrsne ispovjedaonice postavljene su kako bi radnici mogli priznati pogreške koje su napravili. THX ih koristi kako bi izrazio nezadovoljstvo životom i svijetom iz kojeg ne može pobjeći. Frustrirani LUH odlučuje kako je vrijeme da prestane uzimati propisanu drogu, što savjetuje i THX-u. Nakon skidanja s prisilne terapije vraća im se osjećaj humanosti, čežnja, ljubav i ostali zatomljeni, prirodni ljudski osjećaji. Nedugo zatim zatvoreni su zbog tog strašnog zločina. Saznavši da LUH nosi njegovo djete THX kreće u potragu za njom uz pomoć pobunjenika SEN-a (Donald Pleasence) i holograma SRT-a (Don Pedro Colley) nastojeći pobjeći u vanjski svijet.

Nije teško zaključiti što je Lucas u svom prvom, začudo, možda i najzrelijem ostvarenju želio reći. On u prvi plan stavlja danas još aktualniju dehumanizaciju ljudi kojoj, htjeli ili ne htjeli, svakodnevno svjedočimo. Njegov futuristički, podzemni grad prožet labirintima nalik je velikom koncetracionom logoru. Film čiju produkciju potpisuje Francis Ford Coppola, nema glavnog, allmighty negativca. Zlo ovdje nije personalizirano u osobi. Vidimo samo vojsku bezličnih birokrata, droida, svećenika i ostalih anonimnih likova koji ne preuzimaju odgovornost za svoje radnje u strogom, fašističkom sustavu.