Kad porastem biću Kengur

U omiljenom svakom slučaju, težnja susjeda nam filmskih djelatnika bila je, po njihovim riječima, snimiti veseo film o beznađu, nešto kao ispiti dvadesetu čašu Ribara.

Tri priče, sedam glavnih junaka, opet tri zapleta i četiri raspleta, šest dramskih čvorova i još dvije boce Ribara za fusnotu. No, strukturu ovog filma ne čini omnibus iz razloga sljedećih: jedna je glavna priča s tri razvojne linije koje se u di endu rješavaju istom muholovkom, radnja te jedne priče podržava jedinstva vremena i mjesta, a djelovanje likova nije ograničeno pojedinim situacijama, već u odnosu na njih interaktivno.

Dakle, beogradsko predgrađe Voždovac s pripadajućom kladionicom, kino dvoranom i krovom nebodera kao polje verbalnih i situacijskih aktivnosti svojih obitavatelja. Grad obitava, predgrađe obitava u njemu, stanovnici čine tradicionalno isto. Uz to, konzekventno čekaju, promatraju i teže što redatelj rado i uvijek ilustrira omiljenom rečenicom iz filma 'Ja sam najrentabilniji kad ništa ne radim. Nemam prihode, ali nemam ni rashode.'

Jednako razgovorljivo objašnjava zašto je film u jednom trenutku htio nazvati i '120 sa 80' — to je, naime, omjer normalnog krvnog tlaka koji likovi ne mogu postići, bilo da je riječ o visokom ili niskom tlaku, a koji im on želi jednog dana kao ostvariv. Jasno, to je i implicirana dijagnoza cijelog društva.

A predstavnici tog društva su filmski šljaker montažer i manekenka, dva prijatelja navijača, te jedan cijeli i jedan polu voajer. Teže, filozofiraju, teže, vjeruju, opet filozofiraju, jer što im drugo preostaje do katalogiziranja svih uzaludnih, iskrenih težnji. A onda dubiozni voajer spazi nešto neobično na nebu! I sad ti to analiziraj ako si car, ili bar kengur!

Po mišljenju scenarista film je prije svega romantična komedija o neodrastanju odraslih ljudi, odnosno odraslim ljudima koji odbijaju odrasti, ispod  površine koje se zapravo nalazi topla, kršćanska priča o vrlinama koje ne prodaju sebe. A posebno je naglašena vrlina junaka da se vesele tuđoj sreći što ovom dijelu Europe nikad nije bilo blisko.

Međutim, na stranu priča i topla poruka, kad je zanimljivije da je tokom snimanja filma popijeno 194880 litara piva, 34545 litara vina i 12200 žestokih alkoholnih pića. Spaljeno je preko pedeset kila duhana, slame i trave, a razbijeno 2000 čaša, tisuću flaša, dvadeset malera, dva objektiva i jedna glava, dok je u isto vrijeme ili malo poslije opsovano dvjesto majki, 150 očeva, 70 država, 60 filmova i 50 života.
Inače, film je u Motovunu dobio nagradu "od A do A" za najbolji film u regiji.

I jeste li se nasmijali?