Post festum - dokumentarci na ZFF - u 2003.

U četiri dana prikazano je jedanaest filmova i svakog je dana dvorana Teatra ITD bila premala te je nekoliko desetaka ljudi filmove gledalo stojeći. O tome najbolje svjedoči izjava jedne slučajne posjetiteljice Festivala prvih, koji se održavao paralelno u prostorijama Studentskog centra, upitana za komentar: 'Ja sam došla samo malo odmorit. Išla sam na dokumentarce, nisam uspjela sjesti, pa sad odmaram.'

Nagradu je dobio film Sonov posao redateljice Jade d'Cruz, a priča o farmeru koji prelazi s uzgoja krumpira na nešto unosniju marihuanu. Filmovi su uglavnom odlično prihvaćeni, a tijekom nekih se i pljeskalo – npr. tijekom filma Sve o Evi Silvestra Kolbasa (koji govori o nastojanju redateljeve žene da dobije dijete) u trenutku kada se dijete rodilo.

Izjave gledatelja ponudile su dobre reakcije: 'Dobar dokumentaristrički pristup, zabavno i smiješno, sve u svemu jako dobro.' – o filmu Trajno nastanjen stranac koji govori o rapperu Edi Maajki, ali bilo je i podijeljenih mišljenja: o nizozemskom filmu Drugo finale - 'Pa izgledao mi je nekako benettonovski previše, al zabavno za gledat.', o mađarskom filmu Vakvagany: 'Malo mi je neetičan. Mislim da je neetički ulazit ljudima u kuću bez njihovog dopuštenja i to davat pred veliki auditorij. Al kao filmska forma - super.'

Sigurne su dvije stvari: da je za odličnu posjećenost zaslužan besplatan ulaz (kao i vrijeme prikazivanja od 17 sati, tako da se stigne i na glavni program), ali i da treba ustrajati u 'guranju' dokumentarnog filma na festivale. Iz jednostavnog razloga – kako bi mogli vidjeti odlične filmove koji inače nikad ne bi došli do nas.